Neovisno življenje osoba oštećena vida
Da bi neka osoba bila neovisna neophodno je osigurati nužne preduvjete. Jedan od najvažnijih preduvjeta neovisnog življenja je mogućnost samostalnog obavljanja svakodnevnih životnih zadaća.
U današnje vrijeme, ubrzane modernizacije života, sve veći broj ljudi ima poteškoća u uspješnom savladavanju životnih zadaća. Taj problem je još izraženiji kod osoba s oštećenjima vida; koje zbog svog vizualnog hendikepa nisu u mogućnosti uspješno savladavati svakodnevne zadaće.
Najvažniji preduvjet neovisnog življenja svake osobe, pa tako i osobe s oštećenjem vida je kretanje; ali dok većina ljudi nema značajnijih problema sa kretanjem slijepima je kretanje jedan od ključnih problema.
Iako postoje institucije koje se bave obučavanjem slijepih i slabovidnih za samostalno kretanje još uvijek ima podosta velik broj slijepih i slabovidnih koji nisu obuhvaćeni tom obukom koja im je neophodan preduvjet za samostalno i neovisno življenje. Jer kako odlaziti na posao, u kupovinu ili se družiti s prijateljima ako nismo u mogućnosti da bez tuđe pomoći izađemo iz vlastitog stana.
Obukom slijepih i slabovidnih za samostalno kretanje na području RH se bavi Centar za odgoj i obrazovanje "Vinko Bek" koji pokriva potrebe đaka i osoba koje su na rehabilitaciji; Hrvatska udruga za školovanje pasa vodiča i mobilitet u zadnjih desetak godina obećava slijepe i slabovidne kretanju uz pomoć dugog štapa i psa vodiča slijepih; ali bez obzira na te dvije mogućnosti velik broj slijepih i slabovidnih još uvijek nije obuhvaćen peripatološkim programom.
Također je potrebno istaći da određen broj slijepih koji je prošao peripatološki program nije samostalan u kretanju; smatramo da je neophodno utvrditi uzroke toj nesamostalnosti, pa potom iznaći način da se te osobe u što kraćem roku osposobe za uspješno samostalno kretanje.
Sljedeći, ali ne i manje značajan čimbenik neovisnosti je samostalno obavljanje svakodnevnih vještina, kao što su: osobna higijena, obavljanje kućanskih poslova, kupovina i slično. Ali dok većina ljudi bez hendikepa te aktivnosti uči onako usput, osobama oštećena vida je neophodno omogućiti učenje vještina svakodnevnog života pod vodstvom stručnjaka za to područje. Nažalost takvih stručnjaka kod nas nema, a onaj manji broj profesora koji se podukom svakodnevnih vještina bavi nije stručno osposobljen za rad na tom području i često radi na više poslova i ne može se dovoljno posvetiti podučavanju svakodnevnih vještina, a posebno ne svom vlastitom usavršavanju.
Jedan od možda najvećih problema slijepih je nezaposlenost, jer dok se osoba financijski ne osamostali ovisna je od obitelji i države, a na taj način je svi doživljavaju kao teret. Pošto slijepi zbog težine hendikepa nisu u mogućnosti konkurirati na tržištu radne snage neophodno je zakonski regulirati zapošljavanje invalida.
Kao što se iz navedenog vidi slijepima nisu omogućeni osnovni preduvjeti za neovisno življenje. A manji broj slijepih koji je uspješno savladao ove poteškoće svakodnevno se susreće sa prometnim barijerama, nerazumijevanjem i neprihvaćanjem okoline, sa podcjenjivanjem sposobnosti i slično.
Mora se priznati da je jedan broj osoba oštećena vida vrlo neovisan i uspješan u životu, postigli su značajne uspjehe u zanimanjima kojima se bave, a okolina ih izuzetno cijeni. Ali na njih se gleda kao na čudo, a većina i dalje nevjeruje da je moguće da slijepi budu neovisni.
