RIJEČ SLIJEPIH - godište 29., broj 5.

1. PROČITAJTE S UREDNIKOM Ako smo takvi, kakvima nas ovaj prijedlog zakona definira, onda je sve što radimo naprosto smiješno, a ovaj “Retrovizor” i ovaj časopis samo su kapljice na dnu mora koje će uskoro ishlapiti, komentira naš dežurni Vojin Perić u rubrici “Retrovizor”, pod nazivom “Prijedlog Zakona o rehabilitaciji i zapošljavanju invalidnih osoba”. Danas bijeli štap predstavlja pomagalo i simbol za slijepe. To, međutim, nije oduvijek bilo tako. U napisu Marija Perčinića, pročitajte više o tom našem životnom suputniku. U nastavku "Riječi slijepih" pročitajte izvadak iz diplomskog uratka Mihaele Claudije Duganđić o sljepoći i slijepima kroz povijest. O tijeku humanitarne akcije Udruge slijepih Koprivničko -križevačke županije za pomoć članici Mariji Cipol iz Virja, pročitajte napis Dragice Zlatar pod naslovom “Od srca srcu”. 1952. godine, slijepi su ljudi po prvi put krenuli na organizirani odmor u Stomorsku na otoku Šolti. Na te nas davne dane podsjeća Dragica Milek napisom “Jedna značajna, ali zaboravljena obljetnica”. Kako je uočena potreba sustavnog rješavanja problematike određenih kategorija stanovništva, osobito onih kojima se u demokratskom društvu jamči posebna zaštita, tako je u lipnju Vlada Republike Hrvatske predložila, a Hrvatski sabor u listopadu prihvatio, Nacionalnu strategiju jedinstvene politike za osobe s invaliditetom, za razdoblje od 2002. do 2006. godine. Što je donijela Strategija i je li to početak rješavanja nagomilanih problema u tom području koji nam život znači, pita se Darko Matić. Antun Kovač prisustvovao je, u ime Hrvatskog saveza slijepih, 2. seminaru za osposobljavanje članova HERMES mreže, koji je organizirala Komisija za ljudska i socijalna prava (EBU) od 20. do 23. rujna u odmaralištu Talijanskog saveza slijepih Le Torri u Tireniji. O čemu se tamo govorilo i što su glavni zadaci ove mreže, možete pročitati u Kovačevom napisu. Ovi nas dani, iako su prečesto kišoviti i tmurni, a premalo sunčani i vedri, svejedno unose u raspoloženje jeseni. Iako u oblačnom danu punom sivila nedostaje sunca, svejedno ne smije nedostajati nade za druge i nade u više svjetla, progovara nam svećenik Danijel Crnić u rubrici iz religijske kulture “Nada”. Mario Perčinić i ovaj nam put predstavlja kompjutorsku igru za slijepe, Grizly Gulch, prvu igru koja je u potpunosti razvijena pod Windows operativnim sustavom. Uvažavajući neka mišljenja naših čitatelja, od ovog broja rubrika "Mala škola za buduće hakere", imat će čast zaključiti časopis. Ovog nas puta Nijaz Škaljo podučava u drugom dijelu svoga napisa o formatiranju teksta u WordPadu. To bi zasad bilo sve od mene, a u nastavku vas prepuštam novom broju našeg časopisa. 2. R E T R O V I Z O R Netko ima crni pojas, netko dobije plavu zastavicu, a netko opet koristi šarene laži kao utabanu stazu svojeg uspjeha. Naši obojeni životi utrkuju se kroz vrijeme, bahati i arogantni, zaboravljajući na svoju prolaznost i krhkost. I kao što nas određuju i identificiraju naša imena i prezimena, kao što nas svrstavaju različite brojke i slova, tako nam određeni značaj i obilježje daju i boje. E pa najsvjetlija među bojama, ona bijela, karakterizira jedno dugačko i čvrsto pomagalo, a istom vodi neke ljude u svjetliju i izvjesniju budućnost. E pa baš ti ljudi i baš ti bijeli štapovi 15. listopada obilježavaju svoj dan. Neka im je uspješan, sretan i sa što manje prepreka! ZAKONI O BEZAKONJU S ovom neobičnom čestitkom pokušavam započeti još jedan Retrovizor, izbjegavajući patetiku, a opet pomalo svečarski umotavajući cijelu stvar u šarene papiriće humora. I sad će netko reći kako je sve to skupa pomalo proturječno, odnosno kako prethodna rečenica odudara od podnaslova, no molim samo malo strpljenja, jer brzo ću se zakonito sunovratiti u bezakonje. Naime, ovih dana imao sam priliku iščitavati Zakon o rehabilitaciji i zapošljavanju invalidnih osoba, odnosno njegov prijedlog koji ide u drugo saborsko čitanje, poslije čega sam dobio vrtoglavicu od pogleda na besperspektivnost koja nas primjenom tog zakona očekuje. Ako smo takvi, kakvima nas ovaj prijedlog zakona definira, onda je sve što radimo naprosto smiješno, a ovaj Retrovizor i ovaj časopis samo su kapljice na dnu mora koje će uskoro ishlapiti. Dakle, draga moja slijepa i na drugi način falična gospodo, u trećem članku spomenutog akta, definirani ste kao osobe koje nisu u stanju obavljati i osiguravati svoje osnovne potrebe. Kao takvima, država će vam osigurati svesrdnu brigu i skrb, ali bez čvrsto utemeljenih institucija, bez strogo zadanih obveza, bez respektabilnih novčanih ulaganja koja bi mogla polučiti bilo kakve pozitivne efekte. Neka ovaj dio Retrovizora posluži samo kao Ťbuba u uhoť, a sve drugo je na vama – dragi sluš i čit-atelji, da pročitate, promislite i provučete kroz različite inicijative i forume. Dopustili smo da nas izgnaju iz Zakona o mirovinskom osiguranju, čime smo izgubili status invalida rada; dopustili smo da nas utkaju u Zakon o socijalnoj skrbi, čime smo pristali na daleko manje cenzuse; praktično smo prešutjeli gubljenja mnogih prava. Ne dopustimo da nam ukinu Zakon o prioritetu pri zapošljavanju slijepih osoba, ili da nam oduzmu pravo na specifikum hendikepa, odnosno specifičan pristup istome! VIDICI U ĆOR-SOKAKU Da bi što bolje pogledali stvarima u lice, a ostali aktualni i našim konzumentima zanimljivi, vjerojatno pogađate kako se radi o ŤVidicimať, časopisu Udruge slijepih Zagreb, u kojem su neke sitnice rezultirale krupnim odlukama. Jedan tekst je zabranjen (čitaj – nije objavljen), jedan sastanak je održan i raspao se stari uređivački odbor. Sve je ipak došlo na svoje, a rezultat svega je pjesmica koja se pjeva po kuloarima: Pjeva bivši urednik rubrike ŤĆor-sokakť: Meni curkom suze cure Zbog uredničke cenzure. Neće mi objavit humor, Ťsloboda medija ima tumorť! Pjeva glavni urednik: Istina je, život mi je gorak Otkad za Vidike ne piše Ćorak, Ali ne trpim da se čita i čuje Kako se sve i svakoga pljujeť! Pjeva urednik ŤRetrovizorať: Hura, hura, hura!!! Živjela kultura!!! I samo još jedna rečenica: Ozbiljno mislim da je tekst uz određene ograde mogao biti objavljen, kao što mislim da je u istome doista bilo dvoličnih nedoličnosti. SLUČAJ ŤSLUČAJť Ako ste prelistavali dnevni tisak, mogli ste naići na naslove koji su redovito započinjali riječju SLUČAJ, pa tako upada u oči (ili prste) ŤSlučaj Bobetkoť, ŤSlučaj Lorať, ŤSlučaj Noracť, ŤSlučaj Riječka bankať, sve slučaj do slučaja pa se pitam kad ćemo konačno sa slučajeva prijeći na prave namjere, jer ako ovako nastavi sve bi moglo završiti Harmsovski u Ťnulama i ništicamať, ali u životu, a ne u kazalištu. Ako se i slijepi počnu pojavljivati s predznakom ŤSlučajť, odgovor institucija koje se brinu o istima mogao bi glasiti Ťžalim slučajť pa niti tu nećemo zaobići poznatog ruskog avangardista. I tako nam je siva perspektiva popločena slučajevima. Iz dana u dan samo ružne i tužne vijesti, tako da tv-dnevnici podsjećaju na crne kronike, a njihov športski dio na priču o brodu koji tone, jer su ga Bugari dva puta torpedirali pa je voda i posadi i putnicima došla do grla. No, nešto lijepo nam se jako približilo i ulijeva određenu nadu, naime Nobelovu nagradu za književnost dobio je sjeverni susjed Imre Kertesz pa zbog blizine, ako ni zbog čega drugoga, možda i mi imamo neke šanse iduće godine. No, imajmo na umu da tu ne pale slučajevi! ZA KRAJ I tako dragi moji, ovaj put sam pokušao biti kratak i učinkovit, da mi ne bi predbacili visoke honorare, a nekako me sve više ljulja i putna groznica pa se ne mogu koncentrirati na dulje vrijeme. Naime, Dramski studio ŤNovi životť očekuje trotjedna turneja po Engleskoj pa su svi sudionici ovog gostovanja pomalo u tremi i dekoncentraciji. Nadam se da sam dotakao neke bitne točkice našeg svakodnevlja te da će neka moja razmišljanja probuditi i neka vaša pa se možda sretnemo u nekim zajedničkim akcijama. Toplo preporučam da se cijepite protiv viroze, a apropo virusa: nabavite najnovije antivirusne programe, kako bi i vaši elektronski ljubimci ostali zdravi kao i vi. Srdačan pozdrav uz jedan vic koji sam nedavno čuo. Ljube se dvoje mladih, onako filmski, dugotrajno. Nakon desetak minuta kad se razdvoje veli ona: - Hm, dragi, uzela sam ti kau-gumu iz usta! - Nisi – veli on. – Prehlađen sam! Vojin Perić 3. RUBRIKA SAŽETAK: Dan bijelog štapa – 15. listopada Bijeli štap nije samo sredstvo za postizanje samostalnosti, već i simbol slijepih građana u našem društvu. 15. listopada svake godine slavimo kao "Dan bijelog štapa", kako bismo odali počast dostignućima slijepih i slabovidnih Amerikanaca te da priznamo značenje bijelog štapa za sve veću samostalnost ove populacije. Danas bijeli štap predstavlja pomagalo i simbol za slijepe. To međutim nije oduvijek bilo tako. Štap, motka i palica služili su kroz povijest slijepima i slabovidnima kao pomagalo u kretanju. Već nam i zapisi iz biblijskih vremena govore kako se pastirska palica koristila na samotnim putovanjima, a slijepi su takvo pomagalo koristili da im označi prepreke koje im se nađu na putu. Vjekovima se štap koristio kao pomagalo na putovanjima i sve do dvadesetog vijeka štap nije, kao danas, bio prihvaćen kao simbol koji će druge upozoriti da se radi o slijepoj osobi. Nova uloga bijelog štapa potječe iz desetljeća između dva svjetska rata, a nastala je prvo u Evropi te se kasnije proširila i u Sjevernu Ameriku. James Biggs iz Bristola tvrdi, naime, da je on izmislio bijeli štap 1921. godine nakon što je nesretnim slučajem izgubio vid. Umjetnik se morao ponovno prilagoditi svojoj okolini, budući da je sve više bio ugrožavan od rastuće najezde motornih vozila oko svoje kuće. Obojio je stoga svoj štap za šetnju bijelom bojom kako bi ga vozači lakše mogli primijetiti. Trebalo je međutim proći još deset godina da prisutnost bijelog štapa bude priznata od strane društva. U veljači 1931. godine Guilly d'Herbemont predstavio je plan za kretanje slijepih osoba s bijelim štapom u Francuskoj. O ovoj kampanji pisalo se i u britanskom tisku, što je dovelo do sličnog plana financiranog od strane rotary klubova diljem Velike Britanije. U svibnju 1931. godine BBC je u svojim radio emisijama preporučao da bi slijepe osobe trebale nositi bijeli štap koji će na svjetskom nivou biti prepoznat kao simbol za označavanje slijepih i slabovidnih osoba. Uvođenje bijelog štapa u Sjevernoj Americi pripisuje se organizaciji Lion's Club International. Tako je 1930. godine član Lion's Club Internationala spazio slijepog čovjeka kako uz pomoć crnog štapa pokušava prijeći prometnu ulicu. Uvidjevši da je crni štap bio jedva vidljiv vozačima, Lion's Club odlučio je crni štap zamijeniti štapom bijele boje kako bi ga učinio što vidljivijim za nadolazeće vozače. 1931. godine Lion's Club International započeo je s nacionalnim programom promoviranja korištenja bijelog štapa za slijepe osobe. Dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća slijepe osobe kretale su se držeći štap dijagonalno u istoj poziciji i uloga štapa bila je simbolična – predstavljala je znak raspoznavanja. Ali kad su se slijepi vojni veterani vratili iz Drugog svjetskog rata u Ameriku, oblik i korištenje bijelog štapa bili su dodatno izmijenjeni u pokušaju da se veteranima pomogne da se što bolje uklope u životnu sredinu kod svoje kuće. Doktor Richard Hoover razvio je metodu "dugog štapa" ili "Hooverovu" metodu kretanja štapom. Takvi štapovi zamišljeni su tako da se koriste kao pomagalo pri kretanju, štapu je vraćena njegova izvorna uloga sredstva za kretanje, a istovremeno imajući u vidu njegovu simboličnu ulogu označivača samostalnosti slijepih. Sve je bliže bio trenutak kad će vladina politika prihvatiti štap kao simbol samostalnosti slijepih. Prva posebna Uredba o bijelom štapu bila je izdana u prosincu 1930. godine u Peoriji, savezna država Illinois. Ona je omogućila zaštitu slijepih pješaka i davala im pravo prednosti kad su nosili bijeli štap. 1935. godine savezna država Michigan počela je promociju bijelog štapa kao vidljivog simbola za slijepe. 25. veljače 1936. godine izdana je uredba za grad Detroit kojom se priznaje bijeli štap. Da bi se ova uredba obznanila, održana je prezentacija u Gradskoj vijećnici gdje su bile predstavljene slijepe i slabovidne osobe s bijelim štapom. A sljedeće godine Donald Schuur napisao je prijedlog zakonske odredbe i podnio ga Državnom zakonodavnom tijelu. Prijedlog je osiguravao vlasniku bijelog štapa zaštitu na ulici u Michiganu. Guverner, Frank Murphy, ugradio je prijedlog u zakon 1937. godine. Ranih šezdesetih više državnih organizacija i ustanova za rehabilitaciju i pomoć slijepim i slabovidnim osobama u Sjedinjenim Državama, poticalo je Kongres da dan 15. listopada bude proglašen Danom bijelog štapa u svih 50 saveznih država. I to je označilo vrhunac u dugoj kampanji organiziranog pokreta slijepih za priznavanje bijelog štapa na nivou saveznih država kao i na nacionalnom nivou. 6. listopada 1964. zajednička odluka Kongresa, HR 753, ugrađena je u zakon i dala je ovlaštenje Predsjedniku Sjedinjenih Država da proglasi 15. listopada Danom bijelog štapa. U Rezoluciji je stajalo: "Senat i Predstavnički dom (Kongres) odlučili su da se ovom odlukom ovlašćuje Predsjednik Sjedinjenih Država da izda proglas kojim se dan 15. listopada proglašava Danom bijelog štapa i ujedno poziva građane Sjedinjenih Država da proslavljaju taj dan odgovarajućim svečanostima i manifestacijama." Tako je svega nekoliko sati nakon donošenja kongresne odluke predsjednik, Lyndon B. Johnson, ušao u povijest kao prvi čovjek koji je proglasio dan 15. listopada Danom bijelog štapa. Predsjednički proglas istakao je važnost korištenja bijelog štapa kao pomagala i kao vidljivog simbola. Nadalje, u prvom Proglasu o bijelom štapu, predsjednik Johnson odao je priznanje slijepim ljudima na rastućem duhu neovisnosti i sve većoj odlučnosti da žive samopouzdano i dostojanstveno. On je među ostalim rekao: "U našem društvu bijeli štap je postao jedan od simbola sposobnosti slijepih ljudi da se samostalno kreću. Njegova upotreba promiče lijepo ponašanje i priliku slijepih ljudi da se kreću našim ulicama i cestama." Od 1964. Predsjednik Sjedinjenih Država tijekom mnogih godina proglašavao je 15. listopada Danom bijelog štapa. Tako nas je i 15. listopada godine 2000. predsjednik Bill Cliton podsjetio na povijest bijelog štapa kao pomagala i njegove svrhe kao simbola sljepoće: "Ljudi uz odgovarajuću obuku, koristeći se bijelim štapom, imaju veću sposobnost kretanja i uživaju veću sigurnost: određuju gdje se nalaze rubnici, stepenice, neravni pločnici i druge fizičke prepreke na njihovom putu. Bijeli štap im je, naime, omogućio slobodu neovisnog putovanja do njihovih škola, radnih mjesta te da potpunije sudjeluju u životu svoje zajednice. To nas podsjeća da su jedine zapreke na koje nailaze invalidne osobe diskriminarajući stavovi i praksa s kojima ih je današnje društvo već mnogo puta suočavalo. Kad slavimo Dan bijelog štapa, sjetimo se povijesti bijelog štapa: njegovog nastanka kao pomagala i njegove simbolike kroz povijest – ona je imala značenje samostalnosti. Sjetimo se također i događaja koji su omogućili proslavu Dana bijelog štapa." S engleskog preveo Kristijan Ciganović S ipsis portala skinuo i prilagodio za “Riječ slijepih” Mario Perčinić 4. MIHAELA CLAUDIA KIRETA: O slijepoći i slijepima kroz povijest “Ne sljepoća, već stav drugih, odnosno onih koji vide, to je teret koji je teško nositi.” (Helen Keller) Socijalni položaj označava mjesto pojedinca u socijalnoj stratifikaciji i socijalnim konfliktima. Socijalne okolnosti, naslijeđe, biološke, radne i intelektualne sposobnosti i mnogi drugi činitelji određuju mjesto pojedinca u društvu. Međutim, već stoljećima u većinskom dijelu “zdrave” populacije nastoje se uočiti i izdvojiti oni koji na bilo koji način odstupaju od nje, a među kojima su i hendikepirane osobe. Hendikepiranost je opća pojava u svim prostorima i vremenima, jer ljude prate bolesti, povrede i drugi uzroci (fizički, mentalni, socijalni...) koji mogu privremeno ili trajno oštetiti njihove funkcije, a što se očituje teškoćama u edukaciji, stručnom osposobljavanju, na radnom mjestu i ostalim životnim situacijama. Sljepoća*, kao vid hendikepa, predstavlja problem kako za pojedinca tako i za društvo. Slijepe osobe čine posebnu socijalnu grupu, čiji proces socijalizacije odstupa od onog kojeg mi smatramo “normalnim”. Njihov položaj u društvu se mijenjao tijekom povijesti pa se tako stav društva prema slijepima te invalidima uopće, kretao od netolerantnog do tolerantnog. Početkom 19. stoljeća počinje se govoriti o integraciji slijepih osoba. Međutim, problem socijalizacije i integracije slijepih, problem je cijelog društva. Nije dovoljno da se slijepa osoba mehanički uklopi u društvo, već je potrebno da se društvo prilagodi njoj, njezinim potrebama i potencijalima. * Sljepoća se može definirati s nekoliko aspekata, i to s: ? oftalmološkog aspekta, ? aspekta orijentacije i kretanja u prostoru, ? pedagoškog aspekta. S aspekta oftalmologa “Slijepom osobom smatra se ona osoba koja na boljem oku s korekcijom ima oštrinu vida manju od 5% (0,05) i osoba s centralnim vidom na boljem oku s korekcijom do 25% (0,25), ali vidno polje suženo na 20° ili manje.” Ova se definicija navodi i u Pravilniku o sastavu i načinu rada tijela, vještačenja u postupku ostvarivanja prava iz socijalne skrbi (N.N. 39/98. od 20. ožujka 1998.), a prema stupnju oštećenja sljepoću razvrstava na: 1. potpuni gubitak osjeta svjetla (amauroza) ili na osjet svjetla bez ili s projekcijom svjetla; 2. ostatak vida na boljem oku uz najbolju moguću korekciju do 0,02 (brojenje prstiju na udaljenosti od 1 metra) i manje; 3. ostatak oštrine vida na boljem oku uz najbolju moguću korekciju od 0,02 do 0,05 ili ostatak centralnog vida na boljem oku uz najbolju moguću korekciju do 0,25 uz suženje vidnog polja na 20° ili ispod 20°; 4. koncentrično suženje vidnog polja oba oka s vidnim poljem širine 5° do 10° oko centralne fiksacijske točke. Slijepom osobom s aspekta orijentacije i kretanja u prostoru smatra se: ? svaka potpuno slijepa osoba ? osoba koja ima ostatak vida tek toliko da može razlikovati svjetlo od tame, ali ne može raspoznavati konture predmeta ? osoba koja ima ostatak vida toliki da joj nije dovoljan kako bi raspoznala prste ispred tamne pozadine na udaljenosti od jednog metra. Prema pedagoškom aspektu slijepa je svaka ona osoba koja na boljem oku s korekcijom ima ostatak vida do 5% (0,05) ili koja, bez obzira na oštrinu vida, ne može čitati slova ili znakove veličine Jeger 8 na blizinu. POVIJESNI OSVRT Sljepoća se kroz povijest različito poimala, što je u velikoj mjeri ovisilo o etičkim i filozofsko – gnoseološkim shvaćanjima. Prema Lowenfeldu, postoje tri osnovna razdoblja položaja slijepih osoba kroz povijest. To su: a) “razdoblje primitivnog shvaćanja” koje je prisutno u starim društvima u kojima su se slijepe osobe smatrale nedostojne životu i bile su ubijane, b) “razdoblje azila” koje je započelo širenjem budizma i učvršćivanjem kršćanstva, a trajalo je do kraja XVIII. stoljeća. U ovom se razdoblju slijepim osobama vraća njihovo pravo na život zahvaljujući crkvi i bolnicama c) “razdoblje socijalne integracije” nastalo pod utjecajem francuskog prosvjetiteljstva, a karakterizira ga početak obrazovanja slijepih osoba. U prvobitnoj zajednici djeca “ometena” u razvoju, a među njima i slijepa djeca, obično su bila napuštana i ubijana, jer se nisu smatrala korisnima za rad. U staroj Pruskoj nisu samo očevi ubijali svoju djecu, ukoliko su bila “ometena” u razvoju, već su i sinovi mogli ubijati svoje stare i nemoćne roditelje. Ovakav stav društva opravdavao se, s jedne strane tako što su se na taj način osobama ometenim u razvoju prikratile njihove patnje kako bi opstale u svijetu koji zahtijeva fizičku i duhovnu sposobnost, a s druge strane društvenim interesom da se “otkloni suvišni teret”. Slijepa djeca koja nisu “uklonjena”, sama su se brinula o svom životu i bila su prepuštena vlastitoj sudbini. Najčešće su se bavila prosjačenjem ili su bila prodavana kao robovi kako bi radili na galijama. Međutim, slijepim osobama, koje su potjecale iz bogatih obitelji, bilo je omogućeno školovanje te su mnogi postajali učitelji i bili vrlo cijenjeni i poštovani. Zakoni nekih država ipak su slijepim osobama omogućavali bolje uvjete života. Tako je npr. u Egiptu postojao program pomoći za siromašne osobe i osobe sa smetnjama u razvoju, koji im je na određeni način osiguravao ekonomsku nezavisnost. Bili su pozivani na gozbe po cijelom Egiptu, te su na taj način zarađivali kao zabavljači, glazbenici... U nekim zemljama su se slijepim osobama pronalazile određene vrste poslova kojima su se mogli baviti (npr. u Kini – glazbenici, u Japanu – terapeuti i glazbenici). Na području bivše Jugoslavije osnovana je prva “socijalna zajednica” gdje su se slijepe osobe osposobljavale za guslare. Do kraja XVIII. stoljeća slijepe su se osobe bavile prosjačenjem, a samo neke od njih imale su svoje utočište u azilima. U ranom kršćanskom periodu, crkva i bogati građani počeli su prihvaćati slijepe osobe i pružati im određenu pomoć. Budući da je ta pomoć bila sve organiziranija, crkva se smatrala pravim azilom za slijepe osobe. Jedan od najpoznatijih bila je “Dom i kongregacija tri stotine” koju je osnovao Luj IX. u Parizu 1254. godine, a koja je zbrinjavala 300 vitezova koji su oslijepili u ratu. Postojao je niz takvih ustanova u mnogim europskim zemljama, kao što su: Njemačka, Italija, Španjolska... U doba renesanse, stimulira se intelektualni razvoj i poboljšava se materijalni položaj slijepih osoba. Tada se prvi puta progovara o mogućnostima slijepih osoba i o njihovim sposobnostima za rad. Te se pretpostavke prvi put spominju u Egiptu, Kini, Japanu... i te zemlje daju slijepim osobama pravo da same brinu o svom životu. Interes za slijepe osobe u XVIII. stoljeću pokazuju i filozofi koji vode rasprave o senzornim sposobnostima slijepih osoba. Diderot je objavio jedan takav psihološki rad pod nazivom “Pismo o slijepima za one koji vide” u kojem piše o mogućnostima obrazovanja slijepih osoba. Početkom XIX. stoljeća Johann Wilhelm Klein u Njemačkoj te Samuel G. Howe u Americi, pokreću osnivanje škola za slijepe osobe. Među polaznicima tih škola najpoznatiji je Louis Braille, kao najzaslužnija ličnost za rad sa slijepim osobama. Braille je razvio sustav pisanja i čitanja slijepih osoba kao univerzalan način komuniciranja. Položaj slijepih sve se više mijenjao i napredovao pa se tako omogućilo slijepim osobama školovanje na sveučilištima. 1840. godine na sveučilištu u Kaliforniji osnovana je Nacionalna federacija za slijepe osobe, koja danas raspolaže bogatim financijskim sredstvima i bori se za jednakost slijepih osoba putem obrazovanja i zakona. U Hrvatskoj je za borbu za jednakost slijepih osoba najzaslužniji Vinko Bek, pod čijim je utjecajem 1895. godine osnovan Zavod za slijepu djecu koji predstavlja prvu specijalnu ustanovu na području RH. Angažmanom mnogih osoba kroz povijest i borbom slijepih osoba za svoja prava, položaj slijepih osoba se u velikoj mjeri poboljšao i omogućio im emancipaciju u društvu. Međutim, u nekim zemljama svijeta nisu još u potpunosti ostvareni glavni ciljevi slijepih osoba, među kojima su: ? građanska sloboda slijepe osobe, ? smanjenje zavisnosti slijepe osobe u odnosu na videće osobe, ? potpuno uvažavanje slijepe osobe i njegove ličnosti. UTJECAJ VINKA BEKA NA ODGOJ I OBRAZOVANJE SLIJEPIH OSOBA U HRVATSKOJ Misao o potrebi institucije za odgoj i obrazovanje slijepih osoba, pojavila se kod nas u prvoj polovici 19. stoljeća, međutim već je bilježila razdoblje od osamdeset godina kada ju je Vinko Bek proveo u djelo. Već kao dvadesetogodišnjak (1882. godine), počeo se baviti pedagoško – književnim radom. Vinko Bek se u izvjesnoj mjeri posvetio odgoju i obrazovanju slijepe djece iz razloga što je kod njega bio prisutan defekt vida – kratkovidnost. Još prije 1888. godine, počeo je proučavati i studirati njemačku tiflopedagošku literaturu te tako 1888. godine izdaje prvu tiflopedagošku publikaciju “Uzgoj slijepaca”. Bio je vrlo uporan u borbi za prava slijepih osoba te tako zapravo i postaje “pionirom” hrvatskog školstva za slijepe. Budući da je u to vrijeme stopa sljepoće bila prilično visoka, problem sljepoće javio se kao akutni socijalni problem. Kako bi se riješio taj problem, Vinko Bek je kao osnovni cilj postavio uvođenje cjelovitog sustava za slijepe osobe u RH, kojim bi se obuhvatio odgoj, obrazovanje, te organizirana briga za odrasle slijepe osobe. Iako u to vrijeme postoje mnoge ideje kako bi se slijepe osobe trebale obrazovati u redovnim školama, Bek se tome jako protivio iz nekoliko razloga*: 1. u redovnoj školi cjelokupna je nastava uređena tako da slijepi učenik može u njoj sudjelovati samo posredstvom sluha, što ima za posljedicu to da njegovo znanje poprima teoretični karakter 2. ni za jednu osnovnu školu ne bi se u mjestu našlo toliko slijepe djece da bi im se mogla i smjela posvetiti posebna pažnja, a da pri tome ne trpi rad s djecom koja vide * Franjo Tonković, Vinko Bek i njegov utjecaj na odgoj i obrazovanje slijepih u Jugoslaviji, (Zagreb; Savez slijepih Jugoslavije – Tiflološki muzej, 1960.), str. 50. 3. kako je kod nas stanje u odgoju slijepih općenito veoma loše, to mnogi i mnogi od njih pri stupanju u školu nemaju ni četvrtinu onih pojmova, onolikog društvenog razvitka, koliko pučka škola smije tražiti od najslabijeg svog videćeg početnika 4. teško je kod nas naići na učitelja koji bi se razumio u metode obučavanja slijepih, 5. sve kada bi slijepa djeca u redovnoj osnovnoj školi i postizala najbolje uspjehe, time bi se svejedno vrlo malo dobilo, jer u odgoju slijepih moramo ići za tim da slijepe osposobimo za samostalan život, a to se može postići samo onda ako učenici osim školskih predmeta izuče i koji zanat, što im ova vrsta škole nije kadra pružiti, niti se to može od nje zahtijevati. Dakle, Bek je bio veliki protivnik uključivanja slijepe djece u redovne škole, te se i dalje zalagao za otvaranje specijalnih školskih ustanova za slijepu djecu i omladinu. Budući da tadašnja vlast nije odobravala otvaranje takve ustanove, Bek se bavio izdavanjem i uređivanjem stručnih časopisa, kao što su “Slijepčev prijatelj”, “Prijatelj slijepih i gluhonijemih”, izdavanjem tiflopedagoških publikacija, otvaranjem tifloloških izložaba ... Bek je svojim stvaralačkim prisustvom utjecao na javnost da promijeni mišljenje o slijepim osobama, te je Vlada 1893. godine pristupila problemu osnivanja Odgojno – obrazovnog zavoda za slijepu djecu. Zavod za odgoj slijepe djece bio je otvoren tek 1. rujna 1895. godine, a Vinko Bek imenovan je prvim upraviteljem tog zavoda. Zavod se nalazio u sklopu zgrade u kojoj se nalazio i Zavod za gluhonijeme. Bek je stalno isticao nepovoljan položaj slijepih u toj zgradi i loše higijenske uvjete, pa je tako podignuta nova zgrada u onom predjelu grada Zagreba koji je Bek smatrao najprikladnijim – Ulica Vladimira Nazora, gdje se Zavod i danas nalazi. Dakle, vidljivo je da je Vinko Bek najzaslužnija osoba za razvoj obrazovanja slijepih osoba u Hrvatskoj, te da je s njim započelo plodonosno razdoblje razvoja specijalnog odgoja slijepe djece. BRAILLEOVO PISMO Brailleovo pismo je reljefno točkasto pismo namijenjeno slijepim osobama. Tvorac pisma za slijepe je Louis Braille, a pri stvaranju tog pisma koristio se pismom koje je stvorio Charles Barbier. Braille je 1825. godine usavršio Barbierovo pismo i u njega uveo novosti. Braille je bio slijepa osoba, za razliku od Barbiera, te je mnogo više razumio potrebe i način pisanja slijepih osoba. Braille je svoje pismo temeljio na šest točaka i zapravo stvorio abecedu identičnu onoj koju imaju videće osobe, a uz nju je uveo i osnovne matematičke znakove i simbole te stenografiju. Problemom adaptacije Brailleovog pisma hrvatskom jeziku, intenzivnije se počeo baviti Vinko Bek početkom 1889. godine. Bek se bavio širenjem i proučavanjem Brailleovog šestotočkastog sistema te je na taj način postavio vlastitu tezu o osnovnim znakovima. Prilikom adaptacije Brailleovog pisma, Bek je preuzeo slova iz internacionalne abecede koja se koriste i u našem jeziku, a ona naša slova koja se ne nalaze u internacionalnoj abecedi dopunio je specijalnim znakovima. Od tada je u Hrvatskoj prihvaćeno Brailleovo pismo u Bekovoj adaptaciji, koje se već godinama prenosi na slijepe osobe u procesu njihovog obrazovanja. Prikaz Brailleovog pisma prilagođenog hrvatskoj abecedi Širenjem upotrebe Brailleovog pisma, sve se više istraživača u svijetu počelo baviti problemima čitanja i pisanja tog pisma. Tako su većinom svi došli do zaključka da uspješnost čitanja Brailleovog pisma ovisi o mnogim uvjetima, među kojima su: ? metode poučavanja, ? osobine učenika, ? razina intelektualnog razvoja... Istraživanja o čitanju Brailleovog pisma u Hrvatskoj su vrlo rijetka te zapravo ne postoje neki konkretni zaključci koji bi se ovom prilikom mogli ovdje navesti. Opismenjavanje na Brailleovom pismu ima ogromnu važnost za svaku slijepu osobu. To joj omogućuje nastavak školovanja, prekvalifikaciju, obavljanje određenih poslova, odnosno ispunjavanje slobodnog vremena čitanjem i pisanjem. Pismenost ima veliko značenje za socijalizaciju slijepih osoba i za podizanje razine njihovog duhovnog potencijala. 5. Humanitarna akcija Udruge slijepih Koprivničko – križevačke županije: Od srca srcu! Članica naše udruge, Marija Cipol iz Virja, uputila je zamolbu Udruzi za pozajmicu u iznosu 20.000 kn u svrhu kupnje manje kuće u Virju. Na osnovu zamolbe, dana 16. 4. 2002. god., predsjednik Udruge Dragica Zlatar i tajnik Udruge Vesna Babić, posjetile su Mariju Cipol u kući u kojoj je tada živjela u Virju u Vinogradskoj 11. Posjetom je utvrđeno da su stambeni uvjeti, u kojima živi sa svojim suprugom Franjom, loši i ne zadovoljavaju osnovne životne potrebe. Objekt u kojem je Marija Cipol živjela u Virju, Vinogradska 11, udaljen je oko 4 km od centra sela Virje i nalazi se u predjelu vinograda i polja, blizu šume. Do objekta se dolazi poljskim putem (klanac). Objekt je smješten na zemljištu površine 440 čhv. Stambeni objekt je u naravi klijet površine 20 m2, bez struje, WC se nalazi izvan objekta (poljski), za vodu koristi kišnicu koja se skuplja u cisternu pa je ovisna o oborinama, a vodu za piće i kuhanje svakodnevno dovozi iz sela. Prihodi Marije Cipol su 400 kn mjesečno na ime naknade za tuđu pomoć i njegu, te mirovina njenog supruga u iznosu od 1.304 kn mjesečno. Bračni par Cipol ima troje djece od kojih najstariji, Tomo Cipol, živi u Rijeci, nezaposleni je branitelj, rastavljen i roditelj troje djece; kćer Suzana, udana Tramošljanin, živi u Rijeci, zaposlena je i podstanar sa suprugom i dvoje djece; te Dragan Cipol, invalid od rođenja, smješten u Dom za mentalno retardirane u Filip Jakovu. Marija i Franjo Cipol prije nekoliko su se godina doselili iz Rijeke, po preporuci liječnika zbog promjene okoline. U Rijeci su imali stan na korištenje kojeg nisu mogli otkupiti zbog financijskih problema. Obzirom na vrlo teške stambene uvjete i udaljenost od centra Virja, Marija Cipol i njezin suprug odlučili su kupiti manji objekt u blizini centra Virja, koji ima riješeno pitanje vode i mogući priključak struje. Za kupnju te kuće bilo bi im dovoljno 20.000 kn. Kako sami nisu imali navedeni iznos, a nijedna od banaka im nije željela dati kredit zbog niskih primanja, Marija Cipol obratila se zamolbom za pozajmicu našoj udruzi, odnosno da Udruga posreduje u dobivanju pozajmice kod Hrvatskog saveza slijepih. Udruga se obratila zamolbom za pozajmicu Hrvatskom savezu slijepih, ali je na Izvršnom odboru Hrvatskog saveza slijepih zamolba odbijena. U međuvremenu, Marija Cipol je od svoje majke dobila nasljedstvo u iznosu od 15.000 kn, te smo u dogovoru sa Marijom Cipol akciju usmjerili u traženju novčane pomoći kako bi sakupili iznos od 20.000 kn u svrhu kupnje manje kuće u Virju. Za pomoć smo se obratili novom zamolbom Hrvatskom savezu slijepih, Općini Virje, Gradu Đurđevcu, Centru za socijalnu skrb Đurđevac, te Županiji Koprivničko – križevačkoj. Udruga joj je dodijelila novčanu pomoć u iznosu od 3.000 kn. Hrvatski savez slijepih također je dodijelio jednokratnu pomoć od 3.000 kn. S vlastitim sredstvima i dodijeljenom novčanom pomoći od Udruge i Hrvatskog saveza slijepih, Marija Cipol je kupila manju kuću u Virju, Vladimira Nazora 12, platila porez na promet nekretnina te izvršila gruntovni prijenos i priključila objekt na struju. Također su na objektu izvršeni manji građevinski popravci: krečenje, izmjena stolarije, popravak ograde. Za donirane novčane pomoći, Marija i Franjo Cipol zahvalili su se pismeno Hrvatskom savezu slijepih i Udruzi. Preselili su se u navedeni objekt u srpnju 2002. god. I dalje ga uređuju jer je potrebno napraviti septičku jamu, urediti sanitarni čvor i napraviti vodovod. Prošli tjedan posjetio ih je predsjednik Socijalnog vijeća općine Virje i obećao pomoć za potrebne radove. Od Centra za socijalnu skrb Đurđevac dobili su jednokratnu novčanu pomoć u iznosu od 1.200 kn. Županija Koprivničko – križevačka, negativno je odgovorila na našu zamolbu, a od Grada Đurđevca za sada nemamo nikakav povratni odgovor. Marija i Franjo Cipol presretni su što su uspjeli riješiti kvalitetnije stambene uvjete te uspostaviti dobrosusjetske odnose. Pomoć stiže i dalje: dobili su kuhinjske elemente, obećani su im hidrofor i pumpa za vodu. Spremamo se posjetiti ih uskoro u njihovom novom domu. Koprivnica, 2. 10. 2002. Dragica Zlatar 6. Jedna značajna, ali zaboravljena obljetnica 50 godina organiziranog odmora slijepih Uz nazočnost mnogobrojnih uzvanika, kao i sredstava javnog priopćavanja, pod pokroviteljstvom i uz nazočnost predsjednika Republike, gospodina Stjepana Mesića, prošle – 2001. godine, svečano je obilježena 55. godišnjica osnutka Hrvatskog saveza slijepih. Feštalo se u novokupljenom objektu u Premanturi nedaleko Pule. Tko zna, možda je netko od nazočnih, u mislima, na krilima galeba, sa Sjevernog sletio na Srednji Jadran, sjetno i tiho pjevušeći: "S ponistre se vidi Šolta". Dakle, 1952. godine po prvi put slijepi ljudi krenuli su na organizirani odmor u Stomorsku na otoku Šolta. Ta i te tako značajna obljetnica, od strane čelništva Hrvatskog saveza slijepih, kao i glasila na brajici i u zvučnoj tehnici, prošla su sasvim nezapaženo. Treba istaknuti da je gospodin Ivan Borozan na humoristički način obilježio tu tako značajnu obljetnicu, tekstom objavljenim u časopisu "Riječ slijepih". Prvih 15 – tak godina, slijepim je gostima svoja vrata otvarao hotel "Olint", a od 1967. hotel "Jadran", lociran tik uz more sa svoje dvije prekrasne terase. Osim intezivnog mirisa mediteranskog raslinja, čistog mora, sunca, pršuta i vina, od infrastrukture Stomorska nije imala gotovo ništa. Civilizacija je ipak, ali veoma sporo, sitnim koračićima, 70-tih zakoračila i na taj otok, udaljen od Splita 16 kilometara. Najprije je u Rogaču sagrađena trajektna luka, u koju uplovljavaju i veći trajekti, kao što su: Vanga, Hanibal Lucić, Lošinjanka i drugi. U našim sjećanjima ipak će dugo, još dugo ostati trajekt – naša draga Šoltanka. Sva naselja na otoku s novo izgrađenom trajektnom lukom, povezana su modernom asfaltnom prometnicom, a brod vodonosac zamijenio je vodovod. Sa svijetom su sva naselja povezana digitalnom telefonskom mrežom. Otvaraju se mnogi ugostiteljski i trgovački objekti. Kao gljive poslije kiše, 80–tih godina, iza svjetionika uz obalu, niknule su prekrasne kuće za odmor, a uz njih je sagrađena i cesta dužine cca 3.5 kilometara, dijelom asfaltirana, koja je u večernjim satima prepuna šetača. Tijekom 1989. i 1990. godine, a sve u cilju poboljšavanja uvjeta ljetovanja u objektu, prišlo se rekonstrukciji, odnosno adaptaciji kuhinje i blagavaonice, izgradnji sanitarnih čvorova na svakom katu, te postavljanje umivaonika, tuš–kada u kupaonicama i jednog tuša na donjoj terasi. Montiranjem telefonske govornice na objektu, omogućena je gostima objekta, mještanima i ostalima turistima, lakša komunikacija s vanjskim svijetom –prijateljima i svojim obiteljima. Naš objekt nije otvorio vrata svojim korisnicima samo 1992. godine iz već dobro znanih razloga (Domovinski rat). Ideja o kupnji, odnosno izgradnji novog objekta za odmor na nekoj drugoj lokaciji, javljala se kroz razdoblje cca 30–tak godina, a realizirana je u 2001. godini, kupnjom objekta u Premanturi. Odlukom Izvršnog odbora HSS-a, objekt u Stomorskoj dan je u zakup na rok od tri godine, pod uvjetom da cijena pansiona bude za člana i pratitelja identična cijeni pansiona u Premanturi. Kako bi u navedenom objektu potražili smještaj i drugi turisti, zakupac je isti obojio, promijenio podne obloge, postavio tuš-kabinu u tzv. žensku kupaonicu, tuš na gornjoj terasi, smanjio broj ležajeva u sobama, postavio na terasu novu rasvjetu, a uz ogradu nove žardinijere sa cvijećem. Zakupac se zaista korektno odnosi prema svojim slijepim gostima, tim više, što se s mnogima poznaje više od 25 godina, ali ipak, ništa nije isto kao u ranijim godinama našeg ljetovanja i druženja. Kroz čitavu turističku sezonu (srpanj i kolovoz) prima u objekt manju grupu slijepih. Zašto ne spomenuti da je zakupcu najzanimljivija terasa na kojoj sada sjede neki drugi ljudi, konzumenti dubljeg džepa. Poput raskošnjih ruža, odnjegovana su mnoga dugogodišnja i iskrena prijateljstva. Gotovo svake večeri, uz pratnju harmonika i gitara, po moru i naselju, kao ljetna kiša sa naše terase prosipala se pjesma, ona dalmatinska, slavonska, i iz svih krajeva Lijepe naše. Planule bi kao vatre mnoge ljubavi, ponekad tužne, neuzvraćene, a češće sretne, okrunjene i brakom. I ove godine, uoči blagdana Velike Gospe, neki sasvim slučajno, ali neki dogovorno, opet su se okupili dugogodišnji poznanici koji svoj odmor na ovom prekrasnom otoku provode više od 45, 40, 35, 30, 25, 20 pa i koju godinu manje: gospođe Ivanka, Lucija, Dragica, Ana te gospoda: Marin, Marko, Ivan, Štef, Josip, Ante i drugi. Evocirane su uspomene sa prijašnjih ljetovanja, uz jedinstveno iskazanu želju da se otme zaboravu ova obljetnica, da se podsjeti mlađe ljude što nam znači Šolta. A što mnogima od nas zaista znači? Prije svega, psihički i fizički odmor. Mnogi gosti na Šoltu dolaze bez pratitelja, kreću se po naselju uz pomoć bijelog štapa, odlaze na plažu i vraćaju se kad to požele, ulaze i izlaze iz vode bez pomoći drugih, mogu sami otplivati, iako ne baš suviše daleko. Ne bismo imali ništa protiv da nam se ponovno vrati naše uže s plutačama, koje je godinama u moru služilo kao orijentacija. Veoma gust promet i brzina življena u urbanim sredinama, preko cijele godine utječe na zdravlje ljudi, a odmor na ovakvom prekrasnom otoku zaista je pravi lijek. Ni u kom slučaju nije za podcjenjivanje činjenica da mnogi naši ljudi žive na rubu egzistencije, da im nije nimalo lako odvojiti poveću sumu novca za ljetovanje, putovanje, posebice za pratitelja, a u većini slučajeva ne bi ni mogli ljetovati na nekoj drugoj destinaciji. Kako je navedeni objekt u Stomorskoj u zakupu još samo jednu sezonu, u 2003. godini smatramo da je u interesu svih nas da Izvršni odbor HSS-a donese ispravnu odluku o njegovoj sudbini, sagledavajući sve činjenice, prijedloge pojedinaca te neisključivo materijalnu vrijednost jednog i drugog objekta– onog u Stomorskoj i onog u Premanturi. Na kraju, nije na odmet napomenuti da izgradnjom autoceste Zagreb–Split motoriziranim članovima neće biti ništa dalje na Srednji Jadran od putovanja u Istru. U Kutini, 14. listopada. Dragica Milek 7. Usvojena Nacionalna strategija jedinstvene politike za osobe s invaliditetom od 2002. do 2006. godine: Na početku rješavanja nagomilanih problema!? U uvjetima stvaranja nužnih pretpostavki za punopravno članstvo u Europskoj uniji, Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj u lipnju 2001. godine, prihvatila je temeljni razvojni dokument “Načela razvitka Republike Hrvatske”, kojim se postavlja ukupni razvojni okvir za preobražaj Hrvatske u civilno, ekonomski uspješno i demokratsko društvo. Uvažavajući takvo određenje Hrvatske, uočena je potreba sustavnog rješavanja problematike određenih kategorija stanovništva, osobito onih kojima se u demokratskom društvu jamči posebna zaštita. Tako je u lipnju Vlada Republike Hrvatske predložila, a Hrvatski sabor u listopadu prihvatio, Nacionalnu strategiju jedinstvene politike za osobe s invaliditetom za razdoblje 2002. - 2006. godine. To je zapravo nadgradnja prvog hrvatskog dokumenta Nacionalnog programa za poboljšanje kvalitete življenja osoba s invaliditetom iz 1999. godine, a kojima se osiguravaju za njih temeljna ljudska prava. Novodoneseni program nije, nadajmo se, deklarativni dokument, već je zapravo početak redefiniranja politike Vlade prema osobama s invaliditetom, jer on gotovo taksativno nabraja aktivnosti koje je potrebno provesti u utvrđenom četverogodišnjem razdoblju. Zbog toga ovaj dokument prof. dr. Adinda Dulčić, ravnateljica Državnog zavoda za zaštitu materinstva i mladeži te predsjednica Vladina povjerenstva za osobe s invaliditetom, naziva, po njegovom usvajanju, strateškim dokumentom Republike Hrvatske koji određuje temeljne odrednice odnosa društva prema osobama s invaliditetom, bez obzira na vrstu, stupanj, vrijeme nastanka ili okolnosti u kojima je do invaliditeta došlo. Poanta je, tvrdi gospođa Dulčić, u koordiniranoj aktivnosti državnih tijela i udruga invalida koji su zaduženi za njezinu provedbu te svakako na racionalnom trošenju sredstava. Kako je ovaj program u najvećem mogućem dijelu lišen politike i politikanstva, njegov životni vijek trebao bi biti duži od aktualne političke vlasti, a nama preostaje samo vjera da se doista i ostvari za predviđeno razdoblje. Njemu sada predstoji tromjesečna operacionalizacija, a tijek njegova realiziranja najbolje ćemo sami suditi iz vlastitih životnih iskustava. No, pođimo redom i pogledajmo ukratko što nam se sve nudi. Obitelj i civilno društvo Do kraja 2003. godine predložit će se izmjene i dopune Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi i Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, kojima će se u djelokrugu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ugraditi obveza poduzimanja mjera za podupiranje programskih aktivnosti u korist osoba s invaliditetom te potpomaganje i financiranje rada udruga osoba s invaliditetom i udruga koje programski djeluju u korist osoba s invaliditetom. Zbog toga će do kraja 2002. godine biti upućen prijedlog Vladi Republike Hrvatske o financiranju osnovne djelatnosti udruga osoba s invaliditetom i udruga koje programski djeluju u korist osoba s invaliditetom na svim razinama njihova djelovanja. Do kraja 2003. godine očekuje se izrada zakonskog rješenja u svrhu uvođenja osobnog asistenta za osobe s najtežom vrstom i stupnjem invaliditeta, izradit će se program sustavne psihosocijalne podrške djeci koja skrbe za roditelje s invaliditetom, a do kraja iste godine bit će izrađeno zakonsko rješenje u vezi s uvođenjem novog prava "skrb u obitelji" (patronaža). U isto vrijeme trebale bi biti izrađene izmjene i dopune Pravilnika o stjecanju prava na dopust do sedme godine djetetova života i prava na rad s polovicom radnog vremena zbog njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, u vezi s proširenjem kruga korisnika – obrtnika i osoba koje samostalno obavljaju profesionalnu djelatnost. Zdravlje, šport i rekreacija Ministarstvo zdravstva u suradnji s Ministarstvom prosvjete i športa i Ministarstvom rada i socijalne skrbi razmotrit će mogućnost osiguravanja zdravstvene zaštite te rehabilitacije za djecu s teškoćama u razvoju koja se odgajaju i obrazuju u redovitim, posebnim odgojno–obrazovnim ustanovama i ustanovama socijalne skrbi, te donijeti odgovarajuća zakonska rješenja. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i Ministarstvo zdravstva u suradnji s udrugama osoba s invaliditetom i udrugama koje programski djeluju u korist osoba s invaliditetom, kontinuirano će usklađivati Pravilnik o ortopedskim i drugim pomagalima u skladu sa suvremenim dostignućima tehničkih i medicinskih znanosti te iskustvima osoba s invaliditetom. Do kraja 2006. godine za očekivati je da se osigura dostupnost školskih prostora u svrhu omogućavanja izvannastavnih športskih i drugih aktivnosti djece i mladeži, uključujući svu djecu i mlade s teškoćama u razvoju, radi očuvanja i poboljšanja njihova zdravlja. Obrazovanje Ministarstvo prosvjete i športa do kraja 2002. godine, izradit će Pedagoški standard za predškolski, osnovnoškolski i srednjoškolski odgoj i naobrazbu, u svrhu razvoja skladnog, racionalnog i uspješnog sustava obrazovanja koji uključuje i učenike s teškoćama u razvoju. Do kraja 2004. godine osuvremenit će se i donijeti redovni nastavni planovi i programi koji će omogućiti isticanje sposobnosti učenika s teškoćama u razvoju, te osuvremeniti i donijeti posebni nastavni planovi i programi uz rehabilitacijske programe. Profesionalna rehabilitacija, zapošljavanje i rad Do kraja 2005. godine bit će izrađen plan razvoja profesionalne rehabilitacije, zapošljavanja i rada osoba s invaliditetom. Za kraj ove godine očekuje se dorada Nacrta prijedloga zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, kojim će se osobama s invaliditetom omogućiti profesionalna rehabilitacija, zapošljavanje i rad na otvorenom tržištu rada prema individualnim sposobnostima, mogućnostima i potrebama, a samo iznimno pod posebnim uvjetima, sukladno dokumentima Europske unije, Vijeća Europe, Ujedinjenih naroda, Svjetske zdravstvene organizacije i Međunarodne organizacije rada. U naredne dvije godine trebala bi biti osigurana sredstva za najpovoljnije uvjete kreditiranja samozapošljavanja osoba s invaliditetom. Stanovanje, mobilnost i pristupačnost Ono što svakako plijeni našu pozornost je isticanje dužnosti kontinuiranog rada na osiguranju pristupačnosti i elemenata informacijske podrške za gluhe i slijepe osobe unutar ustanova i u okolišu, te opremanju zdravstvenih ustanova i rehabilitacijskih centara potrebnim funkcionalnim pomagalima. Tako je do kraja 2006. godine potrebno prilagoditi sve ustanove primarne zdravstvene zaštite i sve bolnice. Naglašena je dužnost kontinuiranog rada na uklanjanju arhitektonskih barijera i uvođenju elemenata informacijske podrške za gluhe i slijepe osobe u osnovnim i srednjim školama, te športskim ustanovama i objektima. Isto je tako Ministarstvo prosvjete i športa do kraja 2003. godine dužno izraditi planove postupne prilagodbe osnovnih i srednjih škola, te športskih ustanova i objekata koji još nisu dostupni osobama s invaliditetom. Nije zaboravljen niti zadatak na uklanjanju arhitektonskih barijera i uvođenju elemenata informacijske podrške za gluhe i slijepe osobe u kulturnim ustanovama. Do 2006. godine potrebno je prilagoditi nacionalne muzeje i nacionalna kazališta te kina. Ovaj zadatak realizirat će se i na visokim učilištima i studentskim domovima. Zbog toga je Ministarstvo znanosti i tehnologije do kraja 2003. godine dužno izraditi planove postupne prilagodbe studentskih domova i fakulteta, koji još nisu dostupni osobama s invaliditetom. A, da bi Hrvatska i u ovom pogledu doista bila važna turistička zemlja, radit će se i na obilježavanju hotelskih soba i drugih prostorija reljefnim simbolima i zvučnim uređajima za osobe s oštećenjem vida, informacijskim porukama za gluhe osobe, pristupačnosti i prilagodbi unutrašnjosti objekata za kretanje osoba s invaliditetom i pristupačnosti ostalim turističkim sadržajima. Isto je tako Ministarstvo turizma dužno realizaciju ovih mjera ugraditi u propise o kategorizaciji ugostiteljsko – hotelijerskih objekata. Ministarstvo turizma do kraja 2003. godine donijet će propis o posebnim oznakama hotela koji će svoje poslovanje i usluge prilagoditi potrebama osoba s invaliditetom. Do kraja 2004. godine prilagodit će se terminali i postaje u županijskim središtima, a do kraja 2006. godine u ostalim gradovima. Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja do kraja 2003. godine donijet će novi pravilnik o gradnji bez barijera kojim će se odrediti prostorni standardi i uvjeti, te postrožiti kriteriji za planiranje, projektiranje, gradnju i rekonstrukciju građevina, davanje u uporabu svih javnih prostora i javnih višestambenih i stambenih građevina, uključujući ugostiteljske i smještajne turističke objekte. Do kraja 2003. godine izradit će program prioritetnih aktivnosti u vezi s omogućavanjem veće dostupnosti javnim prijevoznim sredstvima i signalizacijom u prometu, te drugim područjima od značenja za neovisno kretanje i komunikaciju osoba s invaliditetom te će se na temelju toga svake godine realizirati najmanje dvije prioritetne aktivnosti. Do 2004. godine uvest će se na svim međugradskim linijama iz županijskih središta po jedan prilagođeni autobus, a do 2006. godine iz svih gradskih središta. Do 2006. godine potrebno je prilagoditi još dva željeznička vagona i sva županijska središta opremiti peronskim platformama za ulazak i izlazak iz vagona. Navedene aktivnosti provest će se sukladno osiguranim sredstvima u okviru državnog, županijskog, odnosno gradskog proračuna. Mirovinsko osiguranje Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži u suradnji s Ministarstvom rada i socijalne skrbi te Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje, izradit će do kraja 2003. godine stručnu i analitičku podlogu o mogućnostima postupnog uvođenja invalidskog osiguranja te će predložiti donošenje odgovarajućih propisa. Izradit će, također do kraja 2004. godine, odgovarajuće zakonsko rješenje u kojem će se, između ostalog, utvrditi mjerila u invalidskom osiguranju za posljedice povrede na radu i profesionalne bolesti. Do kraja 2002. godine preispitat će se pojedine odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju i pripremiti ga za noveliranje u svrhu poboljšanja materijalnog položaja korisnika prava. Ministarstvo rada i socijalne skrbi u suradnji s Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje, izradit će do kraja 2003. godine zakonsko rješenje za korištenje sredstava iz fondova drugog stupnja za obiteljske mirovine osoba s invaliditetom, na isti način kao što se sada koriste sredstva iz prvog stupa za istu populaciju, kao i zakonsko rješenje za omogućavanje prava izbora na nasljeđivanje roditeljske mirovine, ukoliko je ona povoljnija prilikom odlaska u mirovinu u svrhu poticanja njihova zapošljavanja. Socijalna pomoć i skrb Ministarstvo rada i socijalne skrbi u suradnji s Ministarstvom hrvatskih branitelja Domovinskog rata do kraja 2004. godine uskladit će zakonodavnopravnu zaštitu u svrhu što ravnopravnijeg položaja i zaštite vojnih i civilnih invalida rata i sudionika II. svjetskog rata, mirnodopskih vojnih invalida poraća i civilnih invalida Domovinskog rata, radi smanjenja razlika u odnosu na ukupna invalidska prava iz Zakona o pravima hrvatskih branitelja Domovinskog rata i članova njihovih obitelji. Pritom će se uvažavati Analiza pravnog i materijalnog položaja vojnih i civilnih invalida rata s prijedlogom mjera, koju je izradilo Ministarstvo rada i socijalne skrbi u studenom 2001. godine. Ministarstvo rada i socijalne skrbi do kraja 2003. godine, izradit će odgovarajuće zakonsko rješenje u vezi s redefiniranjem kriterija i naziva prava na osobnu invalidninu i prava na doplatak za pomoć i njegu, u cilju određivanja dodatka na težu invalidnost neovisno o imovinskom cenzusu. Na kraju zaključimo da ovaj dokument predstavlja hrvatska standardna pravila po kojima se treba ponašati bilo koja izvršna vlast koja bude upravljala Hrvatskom u tom razdoblju. Sve udruge invalida pa tako i naše, ovom strategijom dobivaju važno oružje u ruke u borbi za prava svojeg članstva, jer iza svega stoje odluke najviše zakonodavne vlasti, Hrvatskog sabora. Koordinacija i informiranje Vlada Republike Hrvatske do kraja 2006. godine, poduzet će mjere radi izjednačavanja prava istog naziva u nadležnosti različitih sustava. S obzirom na različite iznose prava istog naziva, koja osobe s istom vrstom i stupnjem invaliditeta ostvaruju u različitim sustavima, potrebno je ujednačiti osnovni iznos tih novčanih davanja. U odnosu na okolnosti nastanka invalidnosti, u tom bi smislu valjalo odrediti dodatak na osnovni iznos pojedinog prava. Darko Matić 8. Drugi seminar za osposobljavanje članova HERMES mreže Hermes mreža je svojevrsni servis Komisije za ljudska i socijalna prava Europskog saveza slijepih (EBU), koja je i njen utemeljitelj. Mreža je osnovna prije otprilike 7 godina, ali uistinu aktivno djeluje 5 godina. 35 zemalja – organizacija slijepih članica EBU-a, među kojima je i HSS, imaju svog člana u mreži. Osnovna zadaća mreže je briga o ljudskim i socijalnim pravima slijepih na nacionalnoj razini te dostavljanje podataka i svih relevantnih informacija Komisiji kao i sudjelovanje u rješavanju pojedinih prava, odnosno otklanjanju različitih oblika diskriminacije slijepih osoba. U ovom trenutku kao najvažnija zadaća članova Mreže, smatra se njihovo lobiranje kod vlada vlastitih zemalja za podršku pri donošenju Konvencije o zaštiti prava osoba s invaliditetom na razini Skupštine UN-a. Polazeći upravo od spomenute najaktualnije zadaće članova Hermes mreže, kao i činjenice da je Vijeće Europe sljedeću, 2003. godinu proglasilo Europskom godinom za osobe s invaliditetom, organiziran je 2. seminar za osposobljavanje članova Mreže, kojem sam prisustvovao u svojstvu člana –predstavnika HSS-a. Prvi seminar organiziran je 1998. u Turskoj, nažalost bez nas, što osjećamo znatnim hendikepom, jer su nam ostale donekle nepoznate neke od temeljnih metoda djelovanja i zadaća, nismo upoznali mnoge druge članove grupe itd. No, sudjelovanjem na ovom skupu, kojeg je organizirala Komisija za ljudska i socijalna prava (EBU) od 20. do 23. rujna u odmaralištu Talijanskog saveza slijepih Le Torri u Tireniji, situacija je u tom smislu bitno poboljšana, a na HSS-u je da procjeni koliko mu je potrebna pomoć njegovog člana u Mreži i da li će je koristiti. Usput rečeno, često se čuju kritičke primjedbe od članstva da naši predstavnici s međunarodnih skupova na kojima sudjeluju u ime HSS-a, malo ili ništa od stranih iskustava prenesu povratno u našu organizaciju. Što se mene osobno tiče, vrlo ću rado i ubuduće pisati i govoriti o svom djelovanju u Hermes mreži, a i ovaj prilog ide u tom smjeru. Odmah ću reći, da su moji dojmovi sa seminara vrlo pozitivni. Mislim da je bio dobro pripremljen i vođen od strane predsjednika Komisije za ljudska prava, gospodina Tonya Astona, a i domaćini, predvođeni predsjednikom Talijanskog saveza slijepih, gospodinom T. Danieleom, svojski su se potrudili kako bi sve proteklo u najboljem redu. I da nije bilo prave noćne najezde komaraca, na što su se svi požalili (budući da sam iz Slavonije, to mi i nije osobito smetalo), vjerujem da bi/su u tome u cjelosti i uspjeli. A što se samog seminara tiče, on nam je trebao poslužiti isključivo za osposobljavanje u provođenju zadaća nametnutih dvama spomenutim aktualnim događanjima: izradom i usvajanjem Konvencije o pravima invalidnih osoba i obilježavanjem Europske godine invalida, i u tome je uistinu bio vrlo djelotvoran. Doduše, radili smo vrlo dinamičnim tempom, svladavši u dvodnevnom radu dosta obilan program. Sastojao se od 4 teme i to: Kampanja za potporu Konvenciji o zaštiti prava invalidnih osoba, čija je priprema na razini Ujedinjenih naroda započela u studenom prošle godine na prijedlog Vlade Meksika, i na čijoj pripremi aktivno radi posebno osnovan Ad hoc komitet; Korištenje povelja, direktiva i drugih dokumenata EU-a u prigodi obilježavanja 2003. kao Europske godine invalidnih osoba; Praktična izrada i planiranje kampanja i načina lobiranja na konkretnim primjerima; Problemi slijepih i slabovidnih u ostvarivanju ljudskih i socijalnih prava na područjima obrazovanja, osposobljavanja i zapošljavanja. Uvodničari za raspravu o nabrojanim temama bili su uglavnom predsjednici pojedinih komisija EBU-a (Komisije za suradnju EBU-a i EU-a, Komisije za obrazovanje, Komisije za rehabilitaciju, profesionalnu orijentaciju i zapošljavanje i Komisije za mlade) te stručnjaci iz Kraljevskog nacionalnog instituta za slijepe (RNIB) iz Londona. Djelotvornost skupa zamišljena je već unaprijed određenjem ciljeva višestruke naravi, tako da su za učesnike bili postavljeni ponešto drugačiji ciljevi od onih za Komisiju za ljudska i socijalna prava. Evo samo nekih od ciljeva koje je skup trebao imati za učesnike: - osposobiti ih za što bolje korištenje povelja, direktiva i drugih propisa EU-a; - osigurati utjecaj na djelokrug i sadržaj predložene Konvencije UN-a o zaštiti prava osoba s invaliditetom i biti spreman voditi kampanju za njeno usvajanje; - razvijati sredstva za kampanju i lobiranje itd. Neki od ciljeva Komisije: - identificirati svaku akciju koja bi na europskoj razini mogla poboljšati ljudska i socijalna prava osoba oštećena vida; - ustanoviti kako Komisija može pomoći članovima Hermes mreže za unapređivanje njihovog rada na poboljšanju ljudskih i socijalnih prava osoba oštećena vida; - identificirati specifična prava osoba oštećena vida na razini Europe koja bi trebala biti unijeta u Konvenciju. Rad seminara odvijao se kroz 8 sjednica i to: 4 plenarne sjednice te 1 plenarnu i 3 uporedne radionice, na kojima su sudionici bili podijeljeni u 3 grupe prema širem zemljopisnom i kulturološkom usmjerenju. Mi smo bili u grupi srednjoeuropskih zemalja zajedno s Mađarskom, Poljskom, Rumunjskom, Slovačkom, Slovenijom i Turskom. Tako su sudionici seminara podijeljeni u manje skupine, djelotvornije mogli obraditi na uporednim radionicama svaku od navedenih tema (od 1 do 3), a koje su izričito služile njihovom osposobljvanju, dok je 4. tema, posvećena oblicima diskriminacije u obrazovanju, zapošljavanju i profesionalnom osposobljavanju, raspravljena na plenarnoj radionici. Naš prijedlog da se Europska godina za osobe s invaliditetom 2003. posebno iskoristi u zemljama koje se pripremaju pristupiti EU-u, za brže i djelotvornije usklađivanje dijela zakonodavstva koje se odnosi na osobe s invaliditetom, sa zakonodavstvom i standardima EU-a te da u tom smislu EBU uputi preporuku vladama tih zemalja i ukaže na ovaj problem, naišao je na odobravanje i prihvaćanje. Ističući ovaj prijedlog rukovodili smo se činjeničnim stanjem u našoj zemlji, gdje se o potrebi usklađivanja ovog dijela zakonodavstva sa propisima EU-a također vrlo malo ili ništa ne govori; možda je dokument pod nazivom Jedinstvena politika rehabilibacije osoba s invaliditetom od 2002. do 2006., usvojen upravo ovih dana, značajniji korak u tom pravcu. Značaj skupa svakako su svojom aktivnom prisutnošću pojačali sir John Wall, predsjednik EBU-a i prof. Tommaso Daniele, predsjednik Talijanskog saveza slijepih. Što se tiče poruka seminara, najkraće bi ih mogli svesti na dvije sljedeće: od sudionika se očekuje da u svojim organizacijama slijepih i slabovidnih i svojim zemljama potaknu organiziranje kampanje, kako bi i vlada njegove/njene zemlje, poduprla donošenje u UN Konvencije o zaštiti prava invalidnih osoba te poticanje aktivnosti u okviru Europske godine osoba s invaliditetom 2003., na razini organizacije slijepih u cilju unapređivanja i zaštite njihovih prava. Naravno da ove zadaće ne može organizirati i provoditi član Mreže sam i na svoju ruku, već temeljem konkretnih programa i akcija koje bi u našem konkretnom slučaju trebao inicirati, poticati i voditi HSS kao državna organizacija i članica EBU-a. Za kraj ovog napisa, dodajem još i kratku informaciju o odmaralištu Talijanskog saveza slijepih Le Torri radi eventualne usporedbe s našim ERK Premantura, o kojem je u časopisima za slijepe nakon ljeta dosta pisano. Talijansko odmaralište smješteno je u borovoj šumi nedaleko od Sredozemnog mora. Problem je svakako u tome što se, idući na vlastitu plažu mora prijeći vrlo prometna cesta, otprilike kao i u Bakarcu, s tom razlikom što ovdje postoji zvučni semafor kojeg aktivira sama osoba koja treba prijeći i tada se promet zaustavlja. Plaža je pješčana, kao uostalom i sve okolne, sa svim pratećim objektima: tuševi, suncobrani, WC-kabine, ležaljke i stup na kojem su zvučnici, koji vjerojatno nemaju samo funkciju prenošenja radio–programa, već možda služe i za orijentaciju slijepih osoba. Na plaži je i profesionalni spasilac, koji svojom prisutnošću doprinosi većoj sigurnosti, a za sigurnije kretanje prema plaži, od ceste je postavljeno uže koje se lako prati rukom. Odmaralište ima 64 dvokrevetne sobe s kupaonicom, televizorom i malim hladnjakom; ima restoran za preko 160 osoba, bar, kongresnu dvoranu, solarij i bazen. U okviru odmarališta, provode se i pojedine sportske aktivnosti, moguće je organiziranje izleta vlastitim kombijem itd. Moram reći da su poseban dojam na mene ostavile spretnost, okretnost i poslovnost voditelja odmarališta, koji je doista bio na svakom mjestu i u svakom trenutku. Antun Kovač 9. RUBRIKA - NADA U vinograd pozvani Ovi nas dani, iako su prečesto kišoviti i tmurni, a premalo sunčani i vedri, svejedno unose u raspoloženje jeseni. Iako u oblačnom danu punom sivila nedostaje sunca, svejedno ne smije nedostajati nade za druge i nade u više svjetla. Kao što rekoh, ovi dani jesenski kao da nas zovu u vinograde, zovu nas da kušamo slatkoću grozdova, da krenemo u berbu koja je već pri kraju, ali svejedno… Već dugo nam se po glavi vrzma idila sunčanog jesenskog dana, šuštanje lišća pod nogama… Lijepa je jesen, iako se tu i tamo malo kašljucne i možda malo šmrcne, ali i to je dio jesenje idile. Tako i u onoj evanđeoskoj prispodobi u Matejevom Evanđelju o radnicima u vinogradu (Mt 20, 1-16), gospodar zove radnike u svoj vinograd, prethodno se s njima pogodivši za dnevnicu. Kako posla ima mnogo, više puta i tijekom dana poziva besposlene da si zarade za kruh. Očekivali bismo da oni koji su radili cijeli dan dobiju više od onih koji su tek koji sat bili izloženi dnevnoj žezi i trudili se oko nasada. Ali gospodar postupa čudno, nesvakidašnje, a opet upravo onako kako je obećao, budući da su svi pristali raditi za po jedan denar pa se ne mogu i ne smiju smatrati zakinutima. Gospodin Bog nas ne nagrađuje po nekoj računici ili po zaslugama, nego po svojoj bezgraničnoj ljubavi i po milosti, dajući nam onaj pravi denar – samoga sebe kao čisti nezasluženi dar po milosti i ljubavi. Prije svega valja reći da se Gospodin Bog bavi nama i našim životima, a ne plaćanjem i ocjenjivanjem naših postignuća. Dok god čovjek živi pod ovim suncem ima jednake "šanse" pred Bogom, jer kao što znamo i sami, nagrade se dijele na kraju. Tako, da sve dok traje utakmica našeg života, može se promijeniti konačni rezultat. Ali bez obzira na rezultat, Gospodin Bog ostaje velikodušan, Otac pun ljubavi. Vinograd Božji je Kraljevstvo u kojem vlada ljubav, radost i sreća, a ne neko nadničarenje i računanje. Božja velikodušnost svima daje jednako pravo na život, sreću i zadovoljstvo. Bog je milosrdan, a svijet u kojem živimo, nažalost uglavnom ne zna za milosrđe. Kod Gospodina Boga i siromah može biti sretan, jer je bogat u Bogu, slab može biti jak, neugledan može biti obljubljen i priznat. To pak znači da na svijetu nema više iskorištavanja i ugnjetavanja. I dalje nažalost na svijetu ostaje previše onih koji nemaju ni najnužnije, koji trpe glad i bijedu. Naš odnos prema Bogu nije i ne smije biti odnos radnika i gospodara. Gospodin Bog nas zove jer nas ljubi, da radimo u Njegovom vinogradu, a to je zapravo svijet i društvo oko nas, zove nas da se trudimo tamo gdje možemo i koliko možemo, a uvijek se može barem malo više. Iako bismo često poput farizeja htjeli otkriti Božju rečenicu, hoteći točno utvrditi što Bog od nas traži, da ga namirimo i onda s njim budemo "kvit". Može li se s Bogom biti "kvit"? Htjeli bismo s Bogom imati čiste račune, ili možda mislimo da On i nama može ostati dužan? Kušajte sada, poštovani čitatelji ovih redaka, preseliti se u mislima u vinograd, ali ne radi berbe, nego u Vinograd Božji radi berbe plodova koji su izrasli hranjeni Božjom milošću i ljubavlju, a našim zalaganjem i našom brigom i naporom. Ima li takvih plodova kod nas, ili smo bezveze i uzalud došli u vinograd? Mi smo zapravo ti plodovi za koje je Gospodin Bog htio da mu dozriju na biljici njegove brige. Mi poput grožđa pupamo, rastemo, kadikad još vrlo nezreli i kiseli, te pod kišama i suncem ovog života i Božje riječi, polako– netko više, netko manje, zorimo i napunjamo se životnim sokom. No ima i onih kojima su potrebni rani mrazevi da bi postali slatki. Očito je da je ono prvo što se traži od ploda da bude zreo. I od čovjeka se traži da bude zreo. Postoji i neki ispit zrelosti pred svakom važnijom odlukom našeg života, pred odgovornošću, pred obvezom, pred službom, susrećemo se s pitanjem: jesmo li zreli za to? I ja se pitam jesam li zreo da vam pišem ove retke? Sve dok je plod nezreo, ovisan je o stablu, biljci, lozi na kojoj raste i odakle siše hranu za svoj rast i život. Zrelost nastupa kada se u samom plodu skupi toliko dobra da je potpun. Tada postaje nešto novo, nešto za budućnost, nešto za druge, nešto što nosi sjemenke kasnijih plodova. Tako ni zreo čovjek nije u prvom redu usrodočen na svoje gladne želje, nije netko kome uvijek netko ili nešto smeta ili treba, nije onaj koji uzima i troši, nego se u njemu dogodio preokret s kojim započinje njegova svjesna briga za druge, za cjelinu, za budućnost. Nije li Krist na sebe preuzeo brigu i odgovornost za svakoga i za svu budućnost? Jasno je da se nitko pred Gospodinom Bogom ne može hvaliti kako je zaokružen i potpun, ali kad čovjek ne bi bio toliko zaokupljen sobom i svojim jadom, jamačno bi osjetio da ga drugi žele i trebaju. Jabuke i grožđe dozrijevaju sami od sebe, čovjek pak ima dio vlastite sudbine sam u rukama te je suodgovoran za svoju zrelost ili nezrelost. Na njemu je, ako mu je stalo, da usmjeri i proširi svoju brigu na druge, kao kršćanin, kao njegov Gospodin. Tada bi zasigurno bilo više radosti među anđelima i ljudima kada dođe dan nebeske berbe. U Vrbovcu, 25. rujna 2002. Danijel Crnić, župni vikar 10. RUBRIKA "MALA ŠKOLA ZA BUDUĆE HAKERE" Kompjutorske igre za slijepe Predstavljamo Grizly Gulch, prvu igru za slijepe koja je u potpunosti razvijena pod Windows operativnim sustavom Dobrodošli u svijet igrica. Ako ste pročitali posljednji broj “Riječi slijepih”, mogli ste vidjeti novi članak pod nazivom “Igre za slijepe”. To je rubrika koja će redovno izlaziti u svakom novom broju i obuhvaćati recenzije o pojedinim igrama za slijepe i slabovidne, koje se danas nude na tržištu. Sve recenzije koje će se ovdje objavljivati, prevedene su i preuzete iz specijaliziranog časopisa za igre za slijepe pod nazivom Audyssey. To je časopis koji izlazi već od 1996. u elektronskom obliku, a izvorno je pisan na engleskom jeziku. Postoji nekoliko načina kako se može doći do časopisa Audyssey. Najlakši je da odete na stranicu: http://www.audysseymagazine.org Odande možete skinuti sve dosad objavljene brojeve časopisa u Word formatu, kao i u pdf formatu. Naravno, moguće je i izravno pregledavanje sadržaja sa stranice. Ukoliko želite primiti Audyssey prije nego se on objavi na web-u, možete to napraviti tako da pošaljete praznu e-mail poruku na adresu: Audysub-subscribe@yahoogroups.com Nakon što pošaljete poruku, dobit ćete obavijest da ste primljeni na audyssey–listu s koje će vam stizati svi idući brojevi časopisa Audyssey. U ovom broju možete pročitati recenziju prve igre za slijepe, napravljene pod Windows operativnim sustavom, a igra se zove Grizly Gulch. Ponekad ćemo istovremeno objavljivati i dvije recenzije, odnosno dva različita aspekta iste igre, kako bi onaj tko želi čuti više, stekao bolji dojam o tome kakva je dotična igra. Grizzly Gulch Western Extravaganza - razvijena pod tvrtkom Bavisoft Inc. - dostupna na: www.bavisoft.com - ne zahtijeva videću pomoć - recenziju napisao Jay Pellis Grizly Gulch je prva igra za slijepe koja u potpunosti radi pod Windows okruženjem. Igra ima puno dobrih i loših strana, ali svakako se možemo složiti s jednom činjenicom, a ta je, da je Grizly Gulch pokazala put razvoju novih igara za slijepe koje dolaze. Sama priča ide ovako: Vi ste stranac koji je došao u Grizly Gulch, stari gradić na Divljem zapadu. U gradu postoje mnoga mjesta kamo se može otići, a moguće je birati između salona u kojem možete odigrati neke od igara na sreću, kao što su poker ili Black Jack, ili možete otići do glavnog mjesta za posjetitelje, gdje možete poslušati pomoć za bilo koji dio igre. Dakle možete se odlučiti želite li spiskati svu lovu na igre u salonu, ili želite pobiti lokalnu bandu koja planira opljačkati glavnu banku u gradu. Isto tako, ukoliko se pokažete dobrim zaštitarom banke, možete se upustiti u lov na veće bandite koji krše stara pravila Divljeg zapada. Sustav za kretanje po igri je vrlo jednostavan. Bavisoft je odabrao vrlo efikasnu metodu koja se sastoji od korištenja 4 kursorske tipke i razmaknice. Ako razgovarate s nekim od drugih likova u igri ili ako želite odabrati neku od ponuđenih opcija, koristite lijevi i desni kursor. Nakon što odaberete željenu opciju, pritiskom na gornji kursor ,vaša će se opcija izvršiti. Kao što sam već ranije spomenuo, tijekom igre napadat će vas razni banditi i neprijatelji koje vi morate pobiti prije nego oni ubiju vas, a kao obrambeno sredstvo imate pištolj. Pištolj možete micati lijevo i desno kursorskim strelicama. Na početku svakog napada, vaš pištolj nalazi se u središnjoj poziciji tako da ga možete pomaknuti ili lijevo ili desno, ovisno o tome s koje vas strane neprijatelj napada. Kao olakšanje prilikom rukovanja oružjem, Bavisoft je smislio zvučnu orijentaciju. Npr. ako vas neprijatelj napada s lijeve strane, kada vi pomaknete pištolj u lijevo, čut ćete klik s lijeve strane kao znak da ste usmjerili oružje na dobru stranu. Kao i kod izvršavanja odabranih opcija, da bi započeli paljbu iz vašeg oružja, koristite gornju kursorsku strelicu. Sama igra napravljena je u stereo okruženju, tako da se za kvalitetno i pravilno igranje preporučuju slušalice ili pravilno raspoređeni zvučnici. Ako baš i niste raspoloženi za propucavanja, napucavanja itd., svratite u salon u kojem možete odigrati 4 različite igre. Moguće je birati između kartaške igre Black Jack, pokera, igre Slots, ili igre sa školjkama. Sva zvučna podrška oko igranja dotičnih igara u salonu je izvrsno napravljena te korištenje čitača ekrana nije uopće nužno. Npr. ako igrate Black Jack, vodič će vam reći apsolutno sve: od novca na koji ste se kladili pa do karata koje trenutno imate. Ukoliko zapnete u nekoj od igara, pritiskom na razmaknicu otvorit će vam se pomoć koja je izvrsno napravljena u cijeloj igri, a pogotovo u dijelu koji obuhvaća igre u salonu. Kao što sam već ranije rekao, sustav za kretanje i rukovanje igrom je vrlo jednostavan, tako da naprednim korisnicima računala treba jednako vrijeme da bi naučili komande za kretanje, kao i novim korisnicima računala. Međutim, kao što postoje dobre strane, postoje i mane ove igre. Budući da sam dugo vremena igrao grafičke igre, te igre na konzolama, prva mana koju sam uočio ovdje bila je opcija spremanja igre. Kada započnete igru, jedina mogućnost da spremite igru i započnete je igrati kasnije, je da odete do hotela i prespavate, nakon čega slijedi izlaz iz igre. Npr. ako ste na Slot- automatu dobili 500 dolara i kasnije se vratili u igru te tijekom igranja izgubili pola iznosa, odnosno 250 dolara, jedina mogućnost da se vratite na vaših originalnih 500 dolara, jest da ručno izađete iz igre bez odabiranja opcije spremanja. Mislim da bi u budućim verzijama i dodacima za Grizly Gulch trebala biti posebna opcija za spremanje i vraćanje na stare postavke. Također mnogo grafičkih avanturističkih igara ima mogućnost neograničenog broja spremanja, tako da 10 polja za spremanje ne bi bilo na odmet. Još jedna od mana je nemogućnost preskakivanja svih dijaloga u igri, koji se preskaču pritiskom na donju kursorsku strelicu. Npr. postoje neki dijalozi u kojem naš glavni lik razgovara s ostalim likovima koji se ponavljaju u igri, a nemoguće ih je preskočiti. Još samo nekoliko riječi oko tehničke specifikacije. Naime, ukoliko imate bolje računalo, igra će vam bolje raditi. Ja imam pentium 500 i nisam prijetio nikakve tehničke probleme što se tiče kašnjenja kod izvršavanja opcija u igri itd. Međutim, imao sam priliku isprobati istu igru na pentiumu 233, te sam primijetio da je brzina kojom se radnja odvija znatno sporija nego na mojem računalu. Npr. kada bi me napali neprijatelji, ponekad bi ih morao pobiti odjednom, a radnja bi se odvijala čak i malo prebrzo. Stoga kao još jedan prijedlog, ne bi bilo loše staviti usporavanje za rad na bržim računalima. Zaključak Bavisoft je izašao s igrom Grizly Gulch. Uz jednostavne komande za rukovanje, ovo je igra koja će jako obradovati slijepe i slabovidne korisnike računala koji nisu dosad igrali mnogo igara. Međutim, netko tko je igrao mnogo toga, te je prije još i vidio i igrao vrlo dobre grafičke i avanturističke igre, poprilično brzo će odbaciti ovu igru. Nažalost, to se i meni dogodilo, jer prvih nekoliko sati igranja, bilo mi je odlično pa čak i napeto u nekim trenucima. Međutim, kasnije je sve nestalo, a čak su i igre na sreću izgubile svoju čar. Na žalost, mislim da je 50 dolara malo previše za neku računalnu igru, jer većina ostalih igara u dućanima košta oko 40 dolara. Smatram da bi 30 dolara bila realna cijena za ovu igru. Na kraju krajeva, ne treba na sve gledati toliko crno, jer je Grizly Gulch prva igra za slijepe koja je u potpunosti razvijena pod Windows operativnim sustavom. Hvala Bavisoftu što je pokazao što se sve može raditi sa zvukom pod Windowsima i koji je utro put ostalim programerima koji razvijaju igre za slijepe i slabovidne. Nadam se da će igara za nas u budućnost biti sve više. Kao autor ove rubrike mogu reći da sam bio poprilično oduševljen ovom igrom, jer zaista za odigrati Grizly Gulch odjednom, trebate odvojiti nekoliko sati, jedan čips ili kokice i neki sokić, jer igra gotovo da traje beskonačno. Međutim, s druge strane, nakon možda tjedan dana igranja, i meni je dosadilo stalno ponavljanje istih dijaloga, te sam s igranjem prestao na neko vrijeme. Moja pohvala definitivno ide timu ljudi iz tvrtke Bavisoft koji su se pobrinuli oko snimanja zvukova za igru, jer su zvukovi vrlo realni, a ako se igrate s jakim zvučnicima, mogli bi uplašiti pola susjedstva. Mario Perčinić 11. Formatiranje teksta u WordPadu, 2. dio U WordPadu formatiranjem možemo tekstu dati drukčiji izgled, istaknuti neke riječi i učiniti ga oku privlačnijim. Na primjer, ako želimo istaknuti neku riječ, možemo obične znakove promijeniti u debele (Bold) i time ćemo je učiniti lakše uočljivom među ostalim tekstom. Riječi možemo podcrtati, nakositi, mijenjati veličinu i stil znakova. Vaš tekst može izgledati jednako dobro kao i svaki tiskani materijal. Formatiranje novog teksta Umjesto da prvo utipkamo neki tekst i zatim ga formatiramo, neke mogućnosti formatiranja možemo primijeniti na tekst koji upravo tipkamo – prvo ćemo postaviti kursor na mjesto gdje ćemo unositi novi tekst. Zatim ćemo u padajućem izborniku odabrati "Format" (Alt+o). U izborniku Format ćemo pritiskom na slovo "f" ili Enterom otvoriti dijalošku karticu "Font". Pritišćući tabulator pregledajte sadržaj kartice i postavite se na "Strikeout" (prvi okvir poslije gumba "Cancel"). - Ako u ovom okviru razmaknicom odaberemo Strikeout (stavimo kvačicu), uključit ćemo precrtani tekst. Ponovnim pritiskom na razmaknicu uklanjamo kvačicu, odnosno isključujemo precrtani tekst. - Pritiskom tabulatora prelazimo u okvir "Underline", u kojem razmaknicom uključujemo, odnosno isključujemo podcrtani tekst. - Tabulatorom prelazimo u sljedeći okvir "Color", u kojem strelicama odabiremo boju slova. - Ponovnim pritiskom tabulatora prelazimo u okvir "Script". Ovdje pomoću strelica odabiremo neku od grupa fontova. Za prikaz naših slova treba odabrati "CentralEuropean". - Pritiskom na tabulator prelazimo u okvir "Font", u kojem strelicama odabiremo vrstu fonta. - Ponovnim pritiskom tabulatora prelazimo u okvir "Font style", u kojem strelicama odabiremo između običnih slova, kosih, podebljanih i podebljano-kosih slova. - Još jednim pritiskom tabulatora prelazimo u okvir u kojem upisivanjem ili gornjom i donjom strelicom, možemo odrediti veličinu slova. - Sljedećim pritiskom tabulatora došli smo na gumb "Ok". Ukoliko želimo da promjene koje smo napravili na kartici budu prihvaćene, ovdje ćemo pritisnuti Enter, a ukoliko želimo karticu napustiti bez prihvaćanja promjena, tabulatorom ćemo se prebaciti na gumb "Cancel" pa pritisnuti Enter. Kombinacije tipki za formatiranje teksta: Ctrl+ B -podebljani tekst; Ctrl+ i -kosa slova; Ctrl+ U -podvučeni tekst. Spremanje novog dokumenta Pritisnite Ctrl +s ili otvorite izbornik File i donjom strelicom odaberite te Enterom aktivirajte naredbu "Save" (spremi). Ako ste dokument bar jednom već prije spremili, programu će trebati sekunda – dvije dok napravi kopiju dokumenta na vašem tvrdom disku, a zatim možete nastaviti s radom. Ako novi dokument spremate prvi put, najprije će vam se pokazati okvir za dijalog Save As (spremi kao...). Ovdje se nalaze ukupno četiri okvira, te gumb "Save" i "Cancel". Za početak tabulatorom pregledajte sve okvire da se upoznate s njihovim rasporedom i pozicionirajte se na prvi poslije gumba Cancel. Da bi dokument bio spremljen točno na onoj lokaciji gdje vi to želite, te u formatu i pod imenom koje vi želite, potrebno je ispuniti određene zahtjeve u svakom od ovih okvira. - U okviru "Save in" prikazan je naziv mape u koju će biti spremljen dokument. Ako je to ona mapa u koju želimo spremiti dokument, onda ovdje ne treba ništa mijenjati. Ako to nije željena mapa, onda ćemo ovdje strelicama odabrati disk ili mapu staze u kojoj se nalazi mapa u koju želimo spremiti dokument i pritisnuti Enter. Na primjer, ako je u okviru Save in prikazana mapa My documents koja se nalazi na C disku, a mapa pod imenom "Pisma" se nalazi na D disku u mapi Arhiva, onda u okviru Save in trebamo strelicama odabrati "d:" disk i pritisnuti Enter. - Sada pritiskom na tabulator prelazimo u sljedeći okvir u kojem su prikazane podmape diska, odnosno mape odabrane u prethodnom okviru. Ovdje strelicom ili početnim slovom odaberemo i Enterom otvorimo mapu kroz koju ćemo doći do odredišta kamo želimo spremiti dokument. U našem primjeru, ovdje trebamo odabrati i otvoriti mapu Arhiva, a zatim u mapi Arhiva strelicama ili početnim slovom odabrati mapu Pisma i otvoriti je Enterom. Na ovaj način smo odredili lokaciju na kojoj će biti spremljen naš dokument. - Tabulatorom prelazimo u okvir "File name:" u kojem ćemo upisati ime pod kojim će dokument biti spremljen. U našem primjeru neka to bude Molba za zaposlenje. - Da bi odredili format dokumenta, tabulatorom ćemo se prebaciti u sljedeći okvir i strelicama odabrati format koji želimo. U našem primjeru, odabrat ćemo Rich text Format (Rtf). Sada su ispunjeni svi uvjeti da naš dokument može biti spremljen onako kako mi želimo, pa ćemo za samo spremanje tabulatorom prijeći na gumb Save i spremiti dokument pritiskom na Enter. Dokument smo mogli spremiti i bez prethodnog odabira lokacije, tako da u okvir "File name:" upišemo cijelu stazu s imenom, zatim u okviru za format odaberemo željeni format i kliknemo na gumb Save. U našem primjeru bi to izgledalo ovako: U dokumentu koji smo upravo napisali, pritisnemo "Ctrl +s". Ovdje u okviru "File name:" upišemo d:arhivapismaMolba za zaposlenje. Tabulatorom se prebacimo u sljedeći okvir, strelicama odaberemo format koji nam odgovara, tabulatorom odaberemo gumb Save i pritisnemo Enter. Otvaranje dokumenata Dokumente možemo otvarati na više načina. Najčešće korišten način je da se kroz Explorer ili My computer odabere disk, mapa, odnosno podmape, dok se ne dođe u mapu u kojoj se nalazi dokument koji želimo otvoriti. Strelicama ili početnim slovom obilježimo datoteku i Enterom je otvorimo. Datoteka će biti otvorena onim programom koji je na vašem računalu podešen da otvara datoteke tog formata. Ako neki dokument želimo otvoriti u WordPadu koji smo prethodno pokrenuli, koristit ćemo sličan postupak kao i kod spremanja dokumenta. - Pritiskom kombinacije "Ctrl +o" ili aktiviranjem naredbe "Open" u izborniku File, otvorit će se dijaloška kartica slična onoj koju smo vidjeli prilikom spremanja dokumenta. Ponovo pritišćući tabulator, pregledajte sve okvire na kartici i pozicionirajte se u okvir "Files of type:". Ovdje strelicama ili početnim slovom odaberite format u kojem je spremljen dokument koji želite otvoriti. Ukoliko ne odaberete pravi format, dokument neće biti prikazan u mapi i neće se moći otvoriti. U našem primjeru trebamo odabrati Rich Text Format (Rtf). - Triput ćemo pritisnuti tabulator da pređemo na okvir "Look in:". Ako je u ovom okviru prikazana mapa kroz koju vodi staza do dokumenta koji želimo otvoriti, ne trebamo ništa mijenjati. Ukoliko je prikazana mapa kroz koju ne vodi staza do željenog dokumenta, strelicama ćemo odabrati disk odnosno mapu kroz koju vodi staza do dokumenta i pritisnuti Enter. - Tabulatorom ćemo se prebaciti u sljedeći okvir. U ovom je okviru prikazan sadržaj mape koju smo odabrali u prethodnom okviru. Ako je u prethodnom okviru bila odabrana mapa u kojoj je spremljen dokument koji želimo otvoriti, sada ćemo ga ovdje potražiti početnim slovom ili strelicama i otvoriti Enterom. Ako staza do dokumenta vodi kroz više podmapa, strelicama ćemo ili početnim slovom odabrati mapu iz staze i Enterom je otvoriti. Ovaj postupak ćemo ponavljati sve dok ne dođemo u mapu u kojoj se nalazi traženi dokument. Ovdje ćemo strelicama ili početnim slovom označiti dokument i Enterom ga otvoriti. U našem primjeru u okviru "Look in:" odabrat ćemo (d:) disk i pritisnuti Enter. Tabulatorom prelazimo u sljedeći okvir i strelicama ili početnim slovom odabrat ćemo mapu Arhiva i otvoriti je Enterom. Ovdje ćemo ponovo strelicama ili početnim slovom odabrati mapu Pisma i otvoriti je Enterom, a zatim na isti način označiti i Enterom otvoriti našu datoteku "Molba za zaposlenje.rtf". Zatvaranje dokumenta i programa WordPad Dokument u kojem smo radili, odnosno sam program WordPad, kao i većinu Windows aplikacija, zatvaramo pritiskom kombinacije tipaka Alt +f4. Zatvaranje možemo izvršiti i preko izbornika File (Alt +f) koristeći naredbu Exit (x). Ako prethodno nismo snimili promjene koje smo napravili u dokumentu, prilikom njegovog zatvaranja otvorit će se dijaloški okvir sa pitanjem Save changes to ... (Želite li snimiti promjene u dokumentu)? Strelicama ili tabulatorom možemo odabrati jednu od tri ponuđene mogućnosti: - klikom na gumb Yes, zatvorit će se dokument uz prihvaćanje promjena na dokumentu, - klikom na gumb No, zatvorit će se dokument bez prihvaćanja promjena, - klikom na gumb Cancel, odustajemo od zatvaranja dokumenta. Ako pri zatvaranju novog dokumenta u kojem smo radili, a nismo prije izvršili spremanje, kliknemo na gumb Yes otvorit će se dijaloška kartica opisana u poglavlju “Spremanje novog dokumenta”. Tada treba slijediti postupak opisan u navedenom poglavlju.
for download software click here visit mac software site softwareunlim.net visit site