SAVO GOLIĆ - Zagreb, 2011. g.

Savo Golić rođen je 25. siječnja 1947. godine u Antunovcu, općina Pakrac, Republika Hrvatska. Osmogodišnju školu završio je u Zaboku, gimnaziju u Krapini, a Vojnu Akademiju kopnene vojske u Sarajevu 1968. godine.

Vid je izgubio na službenoj dužnosti, kao pješadijski potporučnik,  za vrijeme izvođenja nastave, 10. veljače 1971. u garnizonu Resen u Makedoniji. Želeći spriječiti eksploziju protutenkovske mine, spasio je život osmorici vojnika, ali je pritom sam teško ranjen, pri čemu je vid izgubio u potpunosti, kao i sluh na desnom uhu, a na lijevom je ostalo 30 posto, a danas je oko pet posto.

Proveo je dvije godine u šok sobi na Očnoj klinici na Vojno-medicinskoj akademiji u Beogradu. Po napuštanju bolnice upisao je Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, smjer opća i nacionalna historija, i završio ga s odličnim uspjehom, kao najbolji student generacije. Profesor je povijesti. Jedini je kasnije oslijepjeli član Saveza slijepih u našoj zemlji, koji je završio još jedan fakultet nakon gubitka vida.

Član Udruženja slijepih Beograda je postao još za vrijeme liječenja 1972., a Udruge slijepih Zagreb od veljače 1976. godine od kada živi u Zagrebu. Odmah se aktivirao i postao član nekoliko komisija, kadrovske i socijalno-stambene. Izabran je u predsjedništvo Udruge 1980. pa je od 1981. do 1982. bio i predsjednik Udruge. Dužnost predsjednika Udruge slijepih Zagreb je obavljao i od 1985. do 1988. i od 1990. do kraja 1991. godine. Bio je i član republičkog predsjedništva slijepih od 1982. do 1984., i od 1990. do 1992. godine.

Od 1986. do 1988. godine je bio i predsjednik Saveza organizacija invalida grada Zagreba.

U svom radu posebnu pažnju je obraćao na rad s kasnije oslijepjelim osobama i djecom, zapošljavanju slijepih, obilasku socijalno ugroženih i starijih osoba. Organizirao je brojne humanitarne akcije s tombolama, a prikupljena novčana sredstva koristilo se za pomoć socijalno ugroženim osobama. S upravom ZET-a je 1980.  uredio da slijepi Zagreba ne moraju svake dvije godine ići na liječnički pregled i dokazivati da ne vide, već je Udruga slijepih bila garant prava na besplatnu tramvajsku kartu, a 1990. je  dogovorio da slijepi imaju pravo i na pratioca, što smatra svojim osobnim uspjehom.

U dogovoru s vodstvom Radio Sljemena dogovorio je tjedno emitiranje emisije o slijepima koja je išla od 1980.  desetak godina, ali je to danas nažalost samo sporadičan slučaj. S gradskim sekretarom za saobraćaj je 1986. dogovorio postavljanje prvih deset zvučnih semafora u Zagrebu, a 1990. godine je dogovorio s direktorom pretplate HTV da slijepi dobivaju rješenje o oslobađanju od pretplate na pet godina.

Napisao je i "Mali vodič za kasnije oslijepjele osobe", u kojem su bila navedena osnovna prava slijepih o pomagalima, rekreaciji, odmoru i ponašanju s slijepim osobama.

Bio je član republičke kadrovske komisije, a od 1983 predstavnik slijepih radioamatera u komisiji za sport i šah, a nakon toga i povjerenik za radioamaterizam u Hrvatskom savezu slijepih.

Pokretač je i inicijator prvog radioamaterskog tečaja u Udruženju slijepih Zagreb 1981. godine, predsjednik sekcije, i pokretač osnivanja prvog radiokluba slijepih u našoj zemlji. Dugogodišnji je predsjednik Radiokluba slijepih "Louis Braille" (1986., 1994., 1997.-do danas), voditelj svih tečajeva u kojima su znanja stekla i ispit položila brojna slijepa djeca i odrasli. Ispit je položilo preko 150 članova Udruge slijepih Zagreb, a među njima oko dvadesetak videće djece. Napisao je tri priručnika za polaganje radioamaterskog ispita, koji su izdani na Brailleovom pismu i u zvučnoj tehnici.

Napisao je tri knjižice o radu kluba i o amaterskoj radiogoniometriji za slijepe, a i organizirao tri foto izložbe o radu kluba i radiogoniometriji među slijepima. Napisao je scenario i organizirao snimanje četiri filma o Radioklubu slijepih "Louis Braille", a jedan je snimljen i u engleskoj verziji. Prva jeslijepa osoba koja se uključila u natjecanja videćih radioamatera i do sada je preko 150 puta bio plasiran na jedno od prva tri mjesta. Navest ćemo samo neke rezultate: bio je pet puta prvak Zagreba i Hrvatske u natjecanju "Zagreb FM natjecanje", šest puta prvak Jugoslavije u UKV natjecanju "Pokuplje", KV natjecanju "Pohorje".

Potrebno je posebno istaknuti četiri naslova prvaka  Europe i dva druga mjesta u natjecanju radioamatera Španjolske. To su sve natjecanja u kojima je osvojio ove velike trofeje u konkurenciji videćih radioamatera.

Pokretač je i organizator Državnog UKV natjecanja "Ruka prijateljstva", koje je najznačajnija akcija našega radiokluba na integraciji i afirmaciji slijepih u amatersku i životnu sredinu To potvrđuje i veliki broj videćih radioamatera iz Hrvatske i susjednih država koji sudjeluju u UKV natjecanju i dolaze k nama na hamfeste (radioamaterske susrete).

Kako se zajedno sa videćim radioamaterima natjecao u radiogoniometriji, gdje je ovisio o pomoći pratioca, razmišljao je kako to natjecanje prilagoditi slijepima. I u proljeće 1995.,  naš klub se prvi u svijetu počeo baviti amaterskom radiogoniometrijom za slijepe, po našim posebnim pravilima po kojima smo organizirali oko 90 natjecanja, a bili smo i organizatori 1. Europskog i 1. svjetskog prvenstva za slijepe. Obučio je preko stotinjak slijepih svih uzrasta koji su se natjecali, a animirao je i slijepe iz Rijeke, Osijeka, Koprivnice, Siska, Vinkovaca i drugih mjesta da se uključe u ovu jedinstvenu disciplinu.

Kako bi slijepi radioamateri bili što bolje informirani pokrenuo je izlaženje zvučnog radioamaterskog časopisa, jedinog takve vrste u srednjoj i jugoistočnoj Europi. Časopis  "CQ radioamateri", čiji je urednik od početka izlaženja od 1995. godine, kada je bio na kasetama, a danas izlazi na CD u daisy formatu.

U domovinskom ratu je prenio oko 200 000 humanitarnih poruka i spojio brojne razdvojene obitelji. Prenio je oko 3500 izvještaja za HTV, Radio Zagreb, za "Vjesnik", "Slobodnu Dalmaciju", "Večernji list" i neke strane tv kuće.

Član je skupštine Udruge slijepih Zagreb i Hrvatskoga radioamaterskog saveza. Povjerenik je za radioamaterizam Hrvatskog saveza slijepih i Hrvatskog radioamaterskog saveza i predsjednik Radiokluba slijepih "Louis Braille", 9A1CBT.

Napisao je veliki broj članaka u raznim časopisima za videće, kao i u časopisima Hrvatskog saveza slijepih.

Za svoj dosadašnji rad u Hrvatskom savezu slijepih dobio je 1986. srebrnu plaketu Saveza slijepih Hrvatske, a  priznanja Udruge slijepih Zagreb 1987., 1997. i 2007.

Za postignute rezultate u radioamaterskom pokretu je nagrađen Nagradom tehničke kulture grada Zagreba dr. Oton Kučera i Državnom nagradom tehničke kulture Faust Vrančić, te poveljom Hrvatske zajednice tehničke kulture.

Jugoslavenska vojska ga je odlikovala za pokazanu hrabrost prilikom spašavanja vojnika, Ordenom za vojne zasluge s srebrnim mačevima i Ordenom rada s srebrnim vijencem.

Iz svega navedenog razvidno je da su osobne zasluge gosp. Save Golića za poboljšanje položaja i ugleda članova Udruge i Saveza neosporne.

Fotografije

  • Savo Golić (u sredini sa bijelim štapom)
for download software click here visit mac software site softwareunlim.net visit site