U čemu slijepi trebaju pomoć, a u čemu ne

Sljepoća je uvijek bila i biti će teška invalidnost, te je stoga neophodno konstantno pratiti specifične potrebe i probleme slijepih. Ovoj populaciji upravo moderna tehnologija uvelike olakšava život, ali i dalje, bez obzira na moderna poboljšanja, postoje specifične potrebe koje se mogu rješavati samo permanentnim radom i pomaganjem svakom pojedincu koji je pogođen ovom vrstom invalidnosti. Osobama oštećena vida je prvenstveno neophodno osigurati neke zakonske pretpostavke; kao što je, zakon koji će na logičan i primjeren način utvrditi pokriće dodatnih troškova kojima su izložene slijepe osobe u svim fazama života, a te poteškoće proizlaze iz sljepoće kao takve. Tako primjerice, slijepa osoba u nekim situacijama svakodnevnoga života, u kojima osobe koje nemaju oštećenje vida nemaju nikakvih specifičnih potreba, mora plaćati za pomoć. Neophodno joj je potrošiti puno više novaca za svakodnevne kućanske aktivnosti, kao što su: jednostavni kućanski poslovi - pranje i čišćenje po kući, peglanje, kuhanje, te sitni kućni popravci koje svakodnevno obavljamo, a da toga nismo ni svjesni, a slijepa osoba mora zatražiti pomoć druge osobe i nerijetko za to i platiti. Također je neophodna pomoć u odlasku u banku, poštu, kupovinu i sl. Pogotovo je videća pomoć neophodna kad je riječ o nekim specijaliziranijim kupovinama, kao što su kupovina odjeće, obuće, kućanskih aparata i sl. U takvim situacijama slijepa osoba ne može funkcionirati bez pomoći nekoga tko vidi. Kako su to svakidašnje situacije nije uvijek moguće samo zamoliti za pomoć, počesto se mora platiti nekoga tko bi takvu pomoć trebao pružiti (primjerice poznanik, susjed). Jedan od specifičnih problema s kojima se svakodnevno susreće slijepa osoba, a gdje je neophodna pomoć videćih je i kretanje. Jedan dio slijepih osoba, zbog različitih barijera, nije dovoljno samostalan u kretanju i neophodna im je svakodnevna pomoć videćih; bilo kao vodiča do određene lokacije, bilo kao prijevoza. Ali i slijepe osobe koje se izuzetno dobro samostalno kreću, dosta često trebaju pomoć kada odlaze na nove lokacije koje su im nepoznate. Nažalost i za takvu pomoć često se mora pratitelju materijalno odužiti. Slijepima su neophodna posebno prilagođena pomagala kako bi mogli steći neke osnovne znanja i vještine, obavljati svoje poslove, pratiti predavanja na školama i fakultetima, te provoditi slobodno vrijeme. Na sreću jedan dio takvih pomagala je moguće dobiti preko doznaka Hrvatskog zavoda zdravstvenog osiguranja, ali je to još uvijek više nego nedovoljno. Postoji velik broj pomagala koja se uvoze i izuzetno su skupa, a većina slijepih ih nije u mogućnosti nabaviti iz svojim malih prihoda, te se često događa da slijepa osoba nema neko od pomagala koje joj je od izuzetnog značaja (primjerice govorni tlakomjeri, govorni mjerači glukoze u krvi i slično). Lista takvih potreba bi mogla biti i nekoliko stranica, ali smo mišljenja da je i ovo dovoljno da prikaže specifične potrebe jedne slijepe osobe u današnjem društvu. Također je neophodno zakonom o zapošljavanju konačno riješiti problem zapošljavanja slijepih, jer u ovo moderno vrijeme slijepe osobe ne mogu uči u trku za radno mjesto ravnopravno sa ne-invalidom, pa čak i sa većinom drugih kategorija invalidnosti; stoga je te pretpostavke potrebno zakonski omogućiti. Nažalost ne postoji velik broj radnih mjesta na kojima se mogu zapošljavati slijepe osobe. A radna mjesta na kojima su se tradicionalno zapošljavali slijepi kao telefonist i upravni administrator se kao takva sve više gase i zamjenjuje ih moderna tehnologija. Modernizacija tih radnih mjesta dovodi do smanjenja obima poslova, pa na tim radnim mjestima ili je smanjena potreba za ljudskim radom ili je ljudski rad nepotreban (primjerice uvođenje automatskih telefonskih centrala, smanjenje centrala jer sve veći broj poduzeća prelazi na direktne telefonske linije, na mnogim mjestima se ukidaju daktilobiroi). Na taj način moderna tehnologija postaje "neprijatelj" slijepih, ali i sa modernom tehnologijom slijepe osobe mogu jednako uspješno obavljati svoje radne zadatke kao i osobe koje vide, samo im je neophodno osigurati određene prilagodbe radnog mjesta. Ali u važećim zakonskim aktima ne postoji obveza poslodavca, niti bilo koga drugoga, da za slijepu-invalidnu osobu omogući prilagodbe radnoga mjesta; te se na taj nečim slijepu osobu onemogućava da se zaposli ravnopravno s osobom koja vidi. Ovo su osnovni zakonski preduvjeti koji su slijepima neophodni za uspješno življenje i integraciju u moderno društvo, te na ostvarivanju kojih se u Hrvatskom savezu slijepih trenutačno radi. Kada se zakonski preduvjeti ostvare trebalo bi više raditi na poboljšanju uvjeta života slijepih kroz organiziranje različitih edukativnih radionica i tečajeva, tečajeva svakodnevnih vještina i samostalnog kretanja, kreativnog provođenja slobodnog vremena, te svega onoga što bi jednoj slijepoj osobi omogućilo što ugodniji život sa hendikepom sljepoće koji je jedan od najtežih hendikepa, a u Hrvatskoj pogađa oko 5800 osoba. I na kraju, ništa manje važno je praćenje moderne tehnologije, koja slijepima može omogućiti uspješnu psiho-socijalnu integraciju u moderno društvo. Jer, primjerice, korištenje moderne računalne opreme slijepom učeniku ili studentu daje mogućnost da sudjeluju u nastavi ravnopravno sa ostalim učenicima i studentima. Otvara se mogućnost pisanja tekstova na crnom tisku, a što jednom slijepom prevoditelju može značiti izvor prihoda jednako kao i videćem. Nažalost prilagođena računalna oprema je izuzetno skupa, a za hrvatski jezik još uvijek ne postoje govorni programi za čitanje koji zadovoljili potrebe slijepih. Upravo je to područje - izrada govornog linuxa za hrvatski jezik, na kojem se u Hrvatskom savezu slijepih radi. Mi ,u Hrvatskom savezu slijepih. vjerujemo da ćemo na taj način omogućiti velikom broju slijepih, koji to žele, da se uspiju školovati i danas-sutra zaposliti u nekim zanimanjima koja se tradicionalno ne smatraju zanimanjima za slijepe, te će se tako ideja integracije provesti u djelo, a slijepima omogućiti da rade ono što žele i vole raditi. A na taj način će se donekle "pokriti" manjak radnih mjesta koji je nastao zbog moderne tehnologije u tradicionalnim zanimanjima za slijepe. Tako moderna tehnologija postaje prijatelj, a ne samo neprijatelj slijepih. Kao što je iz navedenog vidljivo, ova područja nažalost nisu intenzivirana u potrebnom obimu, jer su prioriteti slijepih hrvatske ostvarivanje zakonskih preduvjeta koji bi regulirali navedene prioritete.