Deklaracija o položaju slijepih U Republici Hrvatskoj
DEKLARACIJA O POLOŽAJU SLIJEPIH U REPUBLICI HRVATSKOJ
Osnivanjem Hrvatskog saveza slijepih, 16. lipnja 1946. godine, slijepi Republike Hrvatske aktivno se uključuju u kreiranje zakonskih i inih okvira koji će postati čvrsta osnova njihovog dostojanstva, ravnopravnosti i integracije u društvenu zajednicu. Od tada se u svim sferama života provodilo načelo «i sami slijepi za slijepe» koje je proklamirano osnutkom krovne organizacije slijepih kao udruženja civilnog društva. Pola stoljeća kasnije, pojavit će se opće prihvaćena sintagma «O nama uvijek s nama», koju će neki dušebrižnici u Hrvatskoj obezvrijediti, izgovarajući je ponosno, punim ustima, ali ostajući na čelu krovne udruge osoba s invaliditetom, iako nisu osobe s već spomenutim atributom. Tijekom godina podizao se nivo senzibiliziranosti društva za potrebe i mogućnosti slijepih osoba i njihovo uključivanje u društvene tijekove kao ravnopravnih građana koji mogu preuzeti svoje odgovornosti i zadatke te biti korisni članovi društva. Ulazeći u aktivno partnerstvo s državom, glavnu ulogu u ovom procesu odigrao je Hrvatski savez slijepih, osnivajući svoje temeljne udruge širom Hrvatske.
Ostvarivala se sve veća afirmacija slijepih osoba, posebice u obrazovanju i zapošljavanju te rezultatima proizašlim iz bavljenja kulturom i športom. Sve nabrojano, pa i mnogo više, slijepi su mogli ostvariti samo uz pomoć i razumijevanje državnih institucija i svih čimbenika društvene zajednice koji su - za ondašnje prilike - na relativno visokom nivou stvorili slijepima preduvjete za «jednake šanse» u pojedinim područjima i općenito u životu. Mnogi slijepi građani naše zemlje su zahvaljujući ovim civilizacijskim postignućima afirmirani u svojoj zajednici, u svom radnom kolektivu, u svojoj obitelji. Mnogi od njih su svojim radom ostvarili pravo na mirovinu i život živjeli njegovom puninom. Sve to se temeljilo na osiguranoj društvenoj skrbi za pojedinca, koja je u stvaranju jednakih mogućnosti omogućila visok stupanj samostalnosti slijepih pružajući im kroz institucije pomoć stručnih i drugih osoba, besplatna tiflo-pomagala, kao i odgovarajuću financijsku nadoknadu troškova kojima su u svakodnevnom životu izloženi, a prouzročeni su invalidnošću sljepoće.
Danas, na žalost, moramo konstatirati da je - ukupno uzevši - skrb za slijepe osobe u Republici Hrvatskoj u praktičnoj primjeni značajno nazadovala.
Dok su ovakva kretanja bila razumljiva i nama slijepima prihvatljiva u vrijeme stvaranja nezavisne Republike Hrvatske, a posebice za vrijeme Domovinskog rata i obrane zemlje od agresije, ne mogu se prihvatiti isti, negativni trendovi koji su uslijedili nakon tih teških vremena.
Isključivanjem slijepih osoba i drugih osoba s invaliditetom iz Zakona o mirovinskom osiguranju 1999. g. i njihovo uvrštenje u sustav socijalne skrbi drastično je smanjena participacija države u podmirivanju troškova nastalih s osnova invaliditeta. Osobe s najtežim invaliditetom su ostavljene na skrbi sebe samih ili njihovih obitelji. Briga države o slijepima svodi se na projekte i programe koje provode udruge, a pojedinac biva ponižen i posramljen umotan u hrpu novčanica čija je vrijednost jednaka milostinji koju udijele dobri ljudi prosjaku za jedan dan .
U situaciji kada je zbog općih društvenih promjena otežano osiguranje životne egzistencije i osobama bez invaliditeta taj problem je za slijepe posebno izražen te ih opterećenost dodatnim životnim troškovima stavlja u težak i neravnopravan položaj do nivoa ugrožavanja njihovih elementarnih ljudskih prava.
Svjesni smo da unatoč našoj nedvojbenoj spremnosti da se uključimo u rješavanje svojih problema u tome ne možemo uspjeti bez zajedničkih napora, prije svega državnih institucija u oživotvorenju načela Ustava Republike Hrvatske kao i cjelokupne društvene zajednice uključivši i dio civilnog društva.
Sa zadovoljstvom pozdravljamo sva postignuća koja su u Republici Hrvatskoj ostvarena u prihvaćanju općih pravnih okvira za stvaranje jednakih mogućnosti za osobe s invaliditetom. Veoma je korisno što je država sudjelovala u kreiranju i proglasila prihvaćanje nacionalnih i međunarodnih dokumenata :Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom; Fakultativnog protokola uz Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom; Nacionalne strategije izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2007.-do 2015.g.; Strategije reforme socijalnih naknada i drugih. No, nedvojbeno je da ovi dokumenti ne smiju i nisu zamišljeni da budu sami sebi svrha. Njihova vrijednost i opredijeljenost neke zemlje da prihvati njihov duh ocjenjuje se kroz oživotvorenje odgovarajućih, praktičnih mjera kroz zakonodavnu infrastrukturu i druge oblike djelovanja institucija države i društva.
Ovom Deklaracijom slijepi Hrvatske upozoravaju državne institucije, hrvatsku javnost i međunarodne organizacije koje se bave pravima osoba s invaliditetom kao i nadležna tijela Europske unije, čije će standarde Republika Hrvatska poštivati njezinim ulaskom u ovu asocijaciju da je položaj slijepih u Hrvatskoj neprihvatljivo težak i diskriminiran.
Netom iznesenu konstataciju dokazuju činjenice:
- da se doplatak za pomoć i njegu (namijenjen pokriću troškova prouzročenih invaliditetom) određuje u svom iznosu prema uzroku nastanka invaliditeta, a ne njegovim stupnjem,
- da se iznos ovog doplatka, zavisno od uzroka nastanka sljepoće kreće u drastičnim razmjerima od 1 : 14,
- da je iznos koji dobivaju slijepe osobe u Hrvatskoj niži i od iznosa koji slijepi dobivaju u gospodarski manje razvijenim zemljama,
- da se za različite stupnjeve invaliditeta s obzirom na povećane troškove života u okviru Zakona o socijalnoj skrbi alimentira s istim iznosom,
- da se sve dosadašnje inicijative Hrvatskog saveza slijepih na rješavanju ovog problema, a traju već više od 10 godina, omalovažavaju i ne uzimaju u obzir kao ozbiljan prijedlog ,
- da se u rješavanju skrbi za osobe s invaliditetom, pa tako i slijepih kao odlučujuće mišljenje uzima mišljenje osoba bez invaliditeta koje, što stvar dovodi do apsurda, predstavljaju osobe s invaliditetom.,
- da se Hrvatski savez slijepih kao krovna organizacija ljudi s ovim invaliditetom sve manje uvažava kao partner iz civilnog društva, a sve više kao organizacija koja predstavlja opasnost za funkcioniranje sustava pa ju treba na različite načine spriječiti u utjecanju na oblikovanje skrbi za slijepe građane Republike Hrvatske.
Na kraju, unatoč svim obezvrjeđenjima našeg saveza, unatoč dokidanju financiranja naše djelatnosti, unatoč višegodišnjem ne prijemu naših predstavnika od strane nekih «nedodirljivih, ali odlučujućih vrhovnika», želimo izraziti svoju odlučnost da ćemo se i nadalje svim demokratskim sredstvima boriti za promjenu sadašnjeg stanja u skrbi za slijepe osobe, pozivajući pri tome državne institucije da skrb za nas malu, ranjivu skupinu shvate kao izazov na kojemu će pokazati svoju sposobnost i dostojnost da urede život u našoj domovini na način koji će svakog njezinog građanina učiniti ponosnim što je njezin pripadnik, na način koji će sustavno riješiti skrb o slijepima, a ne skrivati se iza kozmetičkih preparata i ulaštenih fasada unutar kojih živi sirotinja.
P R E D S J E D N I K
Vojin Perić
Ova Deklaracija je usvojena aklamacijom na sjednici Skupštine Hrvatskog saveza slijepih 04. 4. 2009.g.
