Hrvatski odbor za brajicu

Uvod

Svako svoje raspravljanje o brajici i pitanjima vezanim za ovo pismo rado započinjem - pa ću to učiniti i u ovom referatu - jednom vrlo mudrom i smionom mišlju našeg svakako najvećeg tiflopedagoga, dr. Franje Tonkovića koja glasi: "Brajevo se pismo ne treba sramiti niti jednog od ostalih velikih znanstvenih pionirskih podviga posljednjih stoljeća. Njegov izum znači za slijepe u najmanju ruku što za ljude koji vide znači tiskarski postupak Johana Gutenberga".

Dakle, brajevo pismo predstavlja jednu od najvećih tekovina razvoja čovječanstva, pa se prema njemu tako treba i odnositi stvarajući uvjete za njegov razvoj i usavršavanje, bolje reći, osuvremenjivanje. Ovo tim prije, ukoliko želimo da ovo pismo ima ravnopravni tretman s ostalim pismima, a to ne samo da je naša želja, već je to i nasušna potreba.

Polazeći upravo od ovog stajališta slijepi Hrvatske su godinama radili na razvoju i prilagodbi brajice našim jezičnim i drugim specifičnostima i potrebama. Do prije desetak godina to su činile posebne komisije formirane u okviru Hrvatskog saveza slijepih, a od osnutka Hrvatskog odbora za brajicu, tu je zadaću preuzelo ovo međuresorno tijelo.

Osnivanje Hrvatskog odbora za brajicu

Hrvatski odbor za brajicu (HOB) konstituiran je 6. srpnja 1992. prema zaključku usvojenom na savjetovanju o primjeni i usavršavanju brajice, koje je održano 19. lipnja te iste godine u Centru "Vinko Bek" u Zagrebu. Odmah valja reći da je inicijativa za održavanje ovog skupa potekla upravo iz Centra i da su njegovi djelatnici - uglavnom slijepi nastavnici koji su ubrzo zatim osnovali svoj stručni tifloaktiv - i najviše se angažirali u pripremi savjetovanja. Na savjetovanju je podnijeto desetak referata posvećenih raznim aspektima primjene brajice. Spomenimo samo neke naslove:

Verifikacija pisma i programa i ingerencije nad brajicom i kratkopisom - (Šubić);
Viđenje problema u svezi s brajicom gledano iz prakse i osvrt
na neka dosadašnja rješenja - (Baković);
Što je učinjeno i što imamo glede brajevih notacija - (Krznarić);
Viđenje problema u svezi s brajicom gledano iz prakse osnovne škole i šire - (Topalović); Viđenje problema u svezi s brajicom gledano iz prakse srednje škole i šire - (Pažin);
Iskustva u radu brajeve biblioteke Saveza slijepih glede primjene kratkopisa - (Lastrić) itd.

Međusobnim dogovorom institucija koje su bile zainteresirane da sudjeluju u sastavu i radu HOB odlučeno je da odbor broji 10 članova i to: iz Hrvatskog saveza slijepih 3, iz Centra "Vinko Bek" 2 i po jedan predstavnik Ministarstva prosvjete i športa - Zavod za školstvo, bivšeg Defektološkog fakulteta, (sada fakultet edukacijsko-rehabilitacijskih znanosti) Škole "Vinko Bek" iz Osijeka, Udruge za unapređivanje obrazovanja slijepih i slabovidnih i Hrvatske udruge za promicanje i razvoj tiflotehnike.

Na 8. sjednici HOB 28. lipnja 2001. u njegovo je članstvo kooptiran i 11. član i to iz Hrvatske knjižnice za slijepe, jer je ocjenjeno da i ova značajna institucija za slijepe treba biti zastupljena u ovom tijelu. Odbor je zamišljen kao međuresorno, koordinirajuće, stručno i operativno tijelo, koje će predlagati i usvajati pojedina rješenja na području razvitka sustava brajičnog pisma i brinuti o primjeni cjelokupnog sustava, jednom riječi, imati ingerenciju nad brajičnim pismom na području RH.

Rad Odbora

U svom desetgodišnjem radu HOB je održao 9 sjednica, što je sasvim zadovoljavajuće tim više ako znamo da se Odbor u 1997. i 1998. godini uopće nije sastajao. Rad Odbora možemo podijeliti na tri faze: prvu, vrlo intenzivnu, kada je vladao polet i zanos, a HSS, koji je od početka preuzeo obvezu da opslužuje rad Odbora pa i financijski da taj rad prati, imao je dovoljno financijskih sredstava za podupiranje odborovih aktivnosti. Drugu fazu karakterizira pasivizacija Odbora, između ostalog i zbog nedostatka financijskih sredstava, ali i zbog nekih nesuglasica unutar Odbora. Ova faza se poklapa s 1997-98. godinom. I treća, uzlazna faza koju završavamo ovim savjetovanjem.

Kronični nedostatak financijskih sredstava bio je stalni pratilac rada Odbora u njegovom desetgodišnjem postojanju i, uz rečenu potporu HSS, samo su još snalažljivost i upornost pojedinih njegovih članova u pronalaženju sponzora i donatora, omogućili provedbu pojedinih projekata. Najveći je problem bio u tome, što nisu sustavno dobivana sredstva za njegov rad i za financiranje pojedinih programa predlaganih u godišnjim programima Hrvatskog saveza slijepih. Uz financijske, odbor je bio suočen i s još nekim problemima, a najvažniji, koji ni do danas nije riješen, je taj, tko bi trebao biti nadležan za ovaj odbor, pa shodno tome i za njegovo sustavno financiranje. Mi smo smatrali, da bi to trebala biti država, konkretno, Ministarstvo prosvjete i u tom smo pravcu razgovarali s gospođom Vokić, kad je bila na čelu tog Ministarstva. Međutim, ona je brzo otišla s ove dužnosti pa je naš zahtjev i dalje ostao neriješen. Od problema izdvojit bi trebalo bar još dva: zaključci odbora nisu uvijek bili do kraja poštivani pa smo u jednom slučaju morali tražiti i arbitražu Ministarstva prosvjete. Naime, radilo se o tome, da se nije uvijek od svih članica odbora poštivao zaključak usvojen na savjetovanju 1992. da ovaj odbor ima ingerenciju nad primjenom brajičnog sustava za sve njegove korisnike i na cijelom području RH. Drugi problem, mada ne od najveće važnosti, ali ipak prisutan, bio je, odaziv pojedinih članova Odbora na sjednice.

Unatoč problemima, HOB je u svom radu postigao zapažene rezultate i time opravdao svoje postojanje. Od 12 priručnika za brajicu, koliko je bilo planirano u projektu o prioritetnim tiflonastavnim sredstvima, izrađeno je 9 od kojih posebno izdvajamo: Osnove hrvatske brajice, Kratkopis, Početnicu za odrasle Čovječe, pazi da ne budeš malen (čitanka), Brajična glazbena notacija itd. Kao vrlo vrijedan rezultat rada Odbora su javne promocije pojedinih priručnika, koje su nesumnjivo doprinijele promicanju brajice, jer im je nazočilo dosta zainteresiranih osoba iz kulturno-obrazovnog i javnog života, a i mediji su ovim manifestacijama poklonili značajnu pozornost.

I još jedan rezultat vrijedan spomena, a to je anketa o primjeni brajice u udrugama slijepih i školama za slijepe provedena početkom 2000. godine.

Usvajanjem dvije kodne tablice za hrvatski jezik, ASCII 852 i ANSI 1250. na 9. sjednici Odbora, napokon je i računaloska brajica dobila temelje za sustavnu primjenu u nas. Kažemo napokon, zato što je problem izrade sustava računaloske brajice bio naznačen još u 1993. godini, a izrada i prihvaćanje sustava počeli su se negativno reflektirati na rad Odbora. Vjerujemo da su sada svi problemi prebrođeni, i da će sve veći broj korisnika računala napokon odahnuti.

Najveći poticaj radu HOB dao je stručni aktiv tiflotehnike osnovan početkom 1993. u Centru "Vinko Bek", a čine ga slijepi profesori zaposleni u ovoj ustanovi. Budući da se radi o vrhunskim stručnjacima za brajicu, njihovo angažiranje je neizostavno i ubuduće, pa se nadamo, da će nesporazumi do kojih je došlo u pripremi ovog savjetovanja, ubrzo biti izglađeni, a njihov rad u Odboru nastavljen. Svoju aktivnost u ovom razdoblju HOB je uglavnom temeljio na jednogodišnjem programu rada koji se uklapao u program rada HSS i tako bio predstavljen nadležnim institucijama. Na taj način radio se i financijski plan, a ove, kao i sve druge poslove za Odbor obavljao je Hrvatski savez slijepih, kako je već i naglašeno.

Prioritetne zadaće

1. Status Odbora trebalo bi ponajprije razriješiti. To zahtjeva našu odluku u smislu da li Odbor zadržati s postojećim statusom međuresornog tijela sastavljenog od predstavnika institucija i organizacija slijepih i institucija izvan toga, tj. Ministarstva prosvjete i športa i Rehabilitacijsko-edukacijskog fakulteta. Čuju se i drugi prijedlozi tj. da bi Odbor trebao djelovati na samo razini institucija i organizacija slijepih vjerojatno u okviru HSS kao najbrojnije i temeljne organizacije slijepih. Ako se opredjelimo za postojeću varijantu, onda je i prijedlog za razmišljanje, da se broj članova odbora proširi s predstavnicima još nekih institucija pr. Ministarstvo znanosti.

2. Ingerencija Odbora (nadležnost) nad razvitkom i primjenom sustava brajice trebala bi ostati neupitna, kako je to naglašeno u zaključcima savjetovanja iz 1992. godine, što znači da se niti jedno novo rješenje ne bi moglo primjenjivati bez znanja i suglasnosti Odbora.

3. Sva pitanja vezana za ustrojstvo, djelokrug i način rada, odlučivanje i druga, trebalo bi urediti Poslovnikom o radu Odbora, pa bi izradi Poslovnika trebalo pristupiti odmah nakon savjetovanja.

4. Financiranje odbora i njegovih aktivnosti je jedno od najvažnijih pitanja za njegov budući rad. Ako bi Odbor nastavio djelovati sa sadašnjim statusom, onda bi njegovo financiranje trebalo nametnuti državi i to kao posebnog tijela od općeg značaja. Ako bi, pak, prihvatili varijantu, da je Odbor tijelo HSS, onda bi se njegov program rada trebao financirati kao i drugi programi HSS-a. Možda bi se u ovom drugom slučaju mogla razmotriti i varijanta financiranja, da institucije - članice Odbora izdvajaju sredstva proporcionalno svojim potrebama i ovisno o programu, u poseban fond za razvoj brajice.

5. Treba riješiti i opsluživanje Odbora i druga tehnička pitanja, kako bi Odbor bio što djelotvorniji i neovisniji u svom radu.

Ovaj kratki referat završit ćemo konstatacijom, da brajica i dalje za slijepe ostaje nezamjenjiv sustav pisanja i čitanja i budući da još ima dosta područja koja bi slijepima mogli približiti adekvatnim brajičnim znakovljem, postoji puno razloga i opravdanja da ovaj Odbor nastavi rad, naravno, pod boljim uvjetima, a vjerojatno i u nešto promjenjenom sastavu, jer novi ljudi uvijek će donijeti i nešto novo.