Korak prema brajici u sedmoj godini života

Uvod

U svojoj 25. god. života, 4. god. učiteljskog staža i onim što će značajno obilježiti naredne četiri godine mog života, zašla sam u dublja promišljanja svog produktivnog življenja.

Te 1996. god. postala ste učiteljicom 1. c razreda odjela koji je brojao 25 učenika.
U mnoštvu prvaša koji su prvog dana s nestrpljenjem očekivali svoje prvo školsko zvono zasigurno najuzbuđeniji bio je Dalen. Razlog tome bile su i njegove duge strepnje hoće li sa svojim potpunim senzornim oštećenjem biti integriran u školu svog rodnog Poreča i pri tom uživati sve blagodati obiteljskog života koje mu pripadaju ili će postati đakom škole nekog njemu dalekog i nepoznatog grada. No, tog prvog školskog dana njegova je ruka vješto našla moju i u čvrstom stisku sretno smo prešli prag naše porečke Osnovne škole, a za nama i ostali dvadesetčetvorica Dalenovih vrtičkih prijatelja i poznanika.

Ta je generacija učenika imala osobit značaj za moj profesonalni život. Obogatili su me dragocjenim iskustvima koje koristeči u radu i danas pronosim na druge. Dugujem im zahvalnost za sve one trenutke kada su me izražavajući svoju humanost nesebičnim pomaganjem učinili ponosnom učiteljicom. Nepuna 4 mj. prije toga, preda mnom se našla se na izgled neprivlačna, velika knjiga. Od svega ispisanog jedino što sam mogla i znala pročitati bio je naslov "Hrvatska početnica za 1. razred", ispisan malim crnim slovima. Prelistavajući nezgrapno velike stranice, u meni se budio osjećaj neizbježnog straha od nepoznatog, ali i želja istovremeno da taj strah u sebi prevladam i “slomim”. Bila sam svjesna da me očekuje složen, odgovoran i predan posao, iako je vrijeme za moju edukaciju bilo prekratko. Ono što sam tada smatrala najtežim bilo je savladavanje Brailleova pisma. No, to učenje proteklo je s lakoćom, a ubrzo se brajica pretvorila u običnu rutinu, kao što postaju i sve ostale vještine. Problema je bilo i oni su se uglavnom pojavljivali u drugim, ali ne manje važnim segmentima integracijskog procesa.

Dvomjesečni ljetni odmor prošao je u mojim bezuspješnim pokušajima da uvučem papir u brajev pisaći stroj, a pisanje na tablici savladala sam na potpuno pogrešan način. Dalen mi je sa zadovoljstvom pružao pomoć tada u svemu u čemu se bolje snalazio od mene, iako mu je na primjer stroj do polaska u školu bio samo vrtička igračka.

Pripremno razdoblje

u hrvatskom jeziku prvog razreda protiče uglavnom u govornim vježbama opisujući slike, ilustracije i neposrednu stvarnost. Slijepi učenik oslanja se isključivo na svoju taktilno-slušnu percepciju, koja je po svojoj čulnosti izraženija, te uz nešto bogatiji rječnik bez većih poteškoća realizira postavljene zadatke. Dok ostali učenici savladavaju predvježbe za pisanje velikih i malih tiskanih slova, slijepi učenik savladava predvježbe za pisanje Brailleova pisma. One se sastoje u orijentaciji horizontala i vertikala šestotočke pomoću drvenog modela, tablice i šila. Korisno je upotrijebiti i materijale za oblikovanje pa će usporedno s vježbanjem dijete razvijati svoju kreativnost i finu motoriku. Ovoga puta nakon pripremnog razdoblja i ja sam uz njih nestrpljivo iščekivala obradu prvih slova. U nastojanju da u znanju i spremnosti uvijek budem "jedan korak" ispred njega, sve je protjecalo bolje nego što sam zamišljala. Taj složeni i zahtjevan proces u svojim etapama traži od učitelja da u isto vrijeme radi dva posla i bude na više mjesta.

To je ostvarivo samo uz prethodnu temeljitu i sveobuhvatnu pripremu. O Božiću te godine Dalen je vješto na tablici pisao sva slova, riječi i kraće rečenice. Razmjerno broju naučenih slova uvježbavao je ščitavanje prvih rečenica Braille početnica i tako otkrivao draži pisane riječi. Za to je bilo uloženo mnogo rada, truda i strpljenja, ali zadovoljstvo zbog postignutog cilja bilo je mnogo veće.

Etapa obrade PISANIH SLOVA predstavlja velik raskorak u radu. Brajica je pismo koja tip svojih slova razlikuje jedino prema predznaku. Zato smo ovo vrijeme iskoristili za uvođenje strojnog pisanja, pobliže uvježbavanje brzine, točnosti, predznaka i rečenične interpunkcije.
Njegova želja da nauči i on neka nova slova ostala je neispunjena, ali se ipak na kraju ponosio time što uvjek sve napiše brže od drugih.

Razdoblje usavršavanja čitanja i pisanja

u razredu postaje jednostavnije zbog veće samostalnosti učenika.Videći, učenici će u prosjeku biti brži čitaći od slijepog učenika koji će zbog njegovog otežanog praćenja i snalaženja u tekstu izražavati nestrpljivost, pa čak i negodovanje. To se vješto da izbjeći tako što će on pročitati sam početak ili završetak teksta.

U računskom dijelu matematike

ne dolazi do bitnih razlika u radu. Svi matematički znakovi crnog tiska imaju svoj brajični znak. Nedostatak matematičkog materijala na brajici bila je otežavajuča okolnost. Usmeno računanje zahtjeva nešto dugotrajniju vježbu. Ako je slijepi učenik obdaren izoštrenijom memorijom, usvajanje će teći lakše i brže.

U svim područjima rada, do kraja četvrtog razreda, Dalen je svojim neiscrpnim vrelom životne energije i stvaralačkim snagama izazivao u svojoj okolini divljenje. Najveći neprijatelj u radu bilo mu je vrijeme kojeg je najčešće bilo premalo (nekad iz opravdanih, nekad iz neopravdanih razloga). Svjestan moje objektivnosti, uvjek je znao prihvatiti ocjene koje je prema rezultatima zaslužio od 1 do 5. U cjelokupnom radu od presudne je važnosti učiteljeva umješnost metodičke prilagodbe svih sadržaja, jer on ima pravo na sve na što i ostali učenici. Kroz stvaralački rad otkrivao nam je svoj unutarnji svijet predodžbi i doživljaja obasjan svjetlošču svih onih koji su bili spremni pružiti mu ruku.

U provedenoj anketi među učenicima Dalenovog razreda i razreda koji njega nije poznavao dobili smo sljedeće rezultate: 55% učenika kontrolne skupine ne bi voljelo imati slijepog učenika u razredu.
Objašnjenja se kreću u okvirima neprihvaćanja, nerazumjevanja i neuvažavanja različitosti. Sustav vrijednosti učenika dalenovog razreda prema istoimenoj anketi bitno je drugačiji. Kroz njihove odgovore naziru se osobna iskustva u pomaganju, tolerantnost bez predrasuda empatija i razumijevanje za osobu za koju osjećaju da u sebi nosi "kristalnu kocku vedrine".

Dalen je i danas dvanaestogodišnji dječak polaznik šestog razreda i samo jedan od 1333 učenika Osnovne škole Poreč. Opremljen je sofisticiranom kompjutorskom opremom i za koji će ga dan ovo društvo imati zašto trebati.