Relaksacija kao pomoćna metoda peripatološkog preograma

UVOD

Oštećenje vida kao takvo dovodi do specifičnosti u funkcio-niranju osobe koja to oštećenje ima. "...biotićke (anatomsko--fiziološke) prornjene u vidnom aparatu uvjetuju djelomičan ili potpun gubitak vida, a posljedica toga su određene više ili manje izražene promjene na nekim razinama psihičkog i psihoso-cijalnog funkcioniranja" (Stančić, 199. 1). Dakle, te su spe-cifičnosti prisutne u gotovo svim sferama života slijepe ili slabovidne osobe.

Takvo stanje iziskuje specifičnosti u odgoju i obrazovanju
osoba oštećena vida, što je odavno uočeno i već više od stotinu godina se provodi sa manjim ili većim uspjehom, a na što je uvelike utjecao i stav društveno-političke zajednice.
Ali, ne možemo se zaustaviti samo na tom jednom aspektu života osoba oštećena vida. Neophodno je te osobe osposobiti za što uspješniji samostalni život kako ne bi bile baš u svemu ovisne o pornoći svoje videće okoline ili društvene zajednice.
Samostalnost neke osobe, pa tako i osobe oštećena vida se ogleda u više aspekata; samostalnost u obavljanju kulturno-hi-gijenskih aktivncsti (hranjenje, čistoća, osobni izgled, odijeva-nje), samostalno kretanje, rukovanje novcem, obavljanje kuća-nskih pasldva, i sl. Manja ili nedovoljna samostalnost osoba oštenena vida uoćena je kod svih dobnih skupina. Jedan od naj-važnijih, ako ne i najvažniji čimbenik samostalnosti osoba s oštećenjima vida je uspješno samostalno kretanje, kako u pozna-tom, tako i u nepoznatom prostoru.

Da bi osoba oštećena vida bila uspješna u orjentaciji u prostoru i kretanju po tom prostoru, neophodno je sustavno vježbanje pod stručnim nadzorom, jer zbog težine senzornog ošte-ćenja osoba nije u mogućnosti samostalno ssvladati orjentaciju i kretanje u prostoru.

Samostalno kretanje je za osobe oštećena vida važno sa više aspekata.
"... vrijednosti mobiliteta: 1. psihološka - pozitivno pri-donosi samopercepciji slijenih jer spoznaja, da se mogu samosta-lno kretati u različitim okolnostima, povećava njihovo samopo-uzdanje i samopoštovanje; 2. fizička - rnobilitet pozitivno dje-luje na razvoj motoričkih vještina, kao što su hodanje, trčanje, upotreba štapa itd.; 3. socijalna - mobilitet pridonosi krei-ranju socijalnih pogodnosti,...; 4. ekonomska - dobar mobilitet daje veće mogućnosti zapošljavanja,...; 5. mobilitet omogućava samostalnost u svekodncvnim aktivnostima, ... samostalno kupovanje, odlaženje u javne ustanove itd." (Stančić, 1991, 110).

Obučavanje osoba oštećena vida u ortjentaciji i samostalnom kretanju provode peripatolozi - instruktori orjentacije i kretanja.

Orjentacija i mobilitet (peripaatologija) - znanost i vje-ština obučavanja...osoba oštećenog vida, za, sigurno, samostalno i učinkovito kretanje." (Mršić, 1995, I43).

Koriste se četiri osnovne metode kretanja oscba oštećena
vida:
"- kretanje uz pomoć videćeg vodića
- kretanje s pomoću štapa za slijepe
- kretanje s pomoću elektronskih pomagala i
- kretanje uz pornoć psa vodiča." (Zovko, 1994, 15).

---

1. MOGUĆNOST PRIMJENE RELAKSACIJE U TE:RAPIJSKE SVRHE

Suvremeni način života obiluje traumatskim iskustvirna koja izazivaju strah i napetost, a ako su jakog intenziteta i stres.
"Strah je neugodan emotivni doživljaj izazvan vanjskim ili osobnim čimbenicima koje osoba procjenjuje opasnim ili prijetećim." (Švorinić, 1994, 42).

Strah je koristan u određenim situacijama, jer nam omogućava da se maknemo od neke opasne situacije. Strah je praćen nizom fizioloških promjena u organizmu: suha usta, lupanje srca, zno-jenje, drhtanje, "praznina" u želucu, potreba za uriniranjem, ubrzano i nepravilno disanje, povećan krvni tlak, širenje zjenica i niz drugih tjelesnih senzaci.ja. Također je prisutan i velik broj psiholoških karakteristika: neugoda, napetost, panika,, nemir, agresivnost - fizička i/ili verbalna, povišen ton, a u izuzetno teškim slučajevirna se može javiti i oduzetost koja prolazi kad se osoba emotivno smiri.

"Stres - skup čuvstvenih ili/i bihevioralnih reakcija temeljenih na osobnoj procjeni događaja kao opasnog ili/i uznemirujućeg." (Arambašić, Vizek-Vidović, 1994, 12).
Indikatori stresa su fiziološki (promjena krvnog tlaka, povišena razina hormona i s1.), emotivni (neugodna čuvstva - strah, srdžba, bespomoćnost i sl.).

U kojoj će mjeri neko životno iskustvo biti traumatsko ovisi o mnogim ćinbenicima i razlikuje se od pojedinca do poje-dinca. Prema tome, neki će pojedinci bez tuđe pomoći uspjeti proći kroz neko traumatsko iskustvo, dok će drugima biti neop-hodna pomoć terapeuta

Da bi se pomglo osobi koja nije sama u stanju uspješno se nositi sa nekim traumatskim iskustvom, potrebno je djelovati preko više aspekata istovremeno, tj. fizičkog i psihičkog. Traumatsko iskustvo najčešće prati osjećaj psiho-fizičke napetosti, koju je moguće smanjiti samo uklanjanjem od podra-ža,ja koji takvo iskustvo izaziva. Pošto to uvijek nismo u mogu-čnosti neophodno je postići barem trenutačno odvajanje od izvora traumatskog iskustva, To će se najlakše postići usmjera-vanjem pažnje na nešto drugo. U tome nam od velike pomoći može biti psihoˇfizička relaksacija i vođena imaginacija.

"U posljednje vrijeme rezultati znatnog broja istraživanja po-kazuju kako u dijagnostičkim i terapijskim uvjetirna razni oblici vođene imaginacije mogu prouzroćiti određene promjene u po-našanju pojedinca." (Prstačić, 1989, 174).

Da bi djelsvali na fizičko opuštanje potrebno je djelovati preko više senzornih kanala istovremeno. Na. vizualnom planu ćerno dje-lovati preko boja; na auditivnom preko zvukova i glazbe; na taktilno-kinestetske preko pokreta, gestikulacija, plesa, tjele-vježbi; a na olfaktorni preko mirisa.

Da bi se djelevalo na emotivnom planu od velike nam je pomoći mašta, jer misli - predodžbe posjeduju u sebi veliku snagu da djeluju na ponašanje pojedinca kako u pozitivnom tako i u ne-gativnom smislu. Veđeno maštanje/imaginacija je zbog toga veoma korisna kada se želi djelovati na povećanje samopouzdanja da bi se prošlo kroz neko traumatsko iskustvo.

Kako bi se postigao što bolji efekt relaksacije treba obrati-ti pažnju i na disanje, jer je pravilno disanje važno za naše cjelokupno psiho-fizičko zdravlje. Disanje/dah ima i svoju simboličku ulogu koja je prisutna od najranijh 1judskih vje-rovanja, dah se smatra prauzrokom života. A svakom pojedincu je poznato da bez disanja nije moguće preživjeti
višeodparmin-uta.

Autori Davis, Eshelmen i McKay (1988.) preporučuju da se kod osjećaja nemira, strahova i tjeskoba primjenjuju tehnike progresivno opuštanja/relaksacije, sustavno disanje, meditacije, vođenomaštanje/imaginacijaivizualizacija

---

2. PROBLEM I CILJ ISTRAŽIVANJA

Jedan dio osoba oštećena vida, prvenstveno se misli na osabe u radno produktivnoj dobi, nije nikad bio obuhvaćen pe-ripatološkim tretmanom ili je imao negativna/traumatska isku-stva, koja su rezultirala pojavom straha i izrazitog negativizma u odnosu na samostalno kretanje.

Uzroci problema, u kretanju su strah i zabrinutost povezani sa samostalnim kretanjem, poteškće pri rješavanju problema i donošenju odluka tijekom kretanja, strah i negtivna očekivanja članova obitelji, emocionalni faktori, psihološki faktori, stres i sl., (Mršić, 1995, Zovko, 1994.).

Negativna iskustva popraćena strahom koji se javlja kod dužeg trajanja takvog iskustva, a što je kod osoba oštećena vida neizbježno, jer u današnjem svijetu je gotovo nemoguće funkcionirati bez kretanja., su izuzetno jak stresor, tj, podra-žaj koji traži neki navi dblik prilagodbe. Prilagodba je često u obliku obrambenih mehanizama. Obrambeni mehanizmi su nam ne-ophodni da bi lakše prošli neko traumatsko iskustvo, ali ako zbog dužine trajanja, kao i učestalosti stresnih situacija postanu sastavni dio života, to dovodi do neprilagođenosti i može ostaviti teške psiho-fizičke posljedice.

Kod osoba oštećenoga vida najčešći obrambeni mehanizmi vezani uz kretanje su agresija prema situacijama i okolnostima koje zahtjevaju samostalno kretanje, regresija u obliku nemo-gućnosti kretanja, čak i u poznatom prostoru, kao i strah da se ostane sam na nepoznatom mjestu i na kraće vrijeme; može se javiti i racionalizacija kako jc samostalno kretanje nepo-trebno, jer se videći uspješnije i brže
kreću, ja sam spor, ne mogu sam pronaći adresu kooju trebam, i sl.

Dakle, da bi osoba oštećena vida krenula učiti samostalno
kretanje, neophodno je da donese odluku kako joj je samostalno kretanje važno u životu i kako se želi samostalno uspješno kre-tati. Pošto zbeg tramatskog iskustvo. to nije jednostavno rea-lizirati neophodna je pomoć.

U posljednje vrijeme rezuzltati znatnog broja istraživanja pokazuju da u dijagnostičkim i terapijskim uvjetima razni obli-ci relaksacija mogu prouzročiti određene promjene u ponašanju i na taj način omogućavaju lakše savladavanje nekog traumatskog iskustva. (Barath i sur., 1996, Prstačić, 1987, I989, 1991.).

U okviru ovog problema, cilj istraživanja, bio je proučavanje utjeecaja relaksacije kao pomoćne metode peripatološkog programa.

---

3. HIPOTEZA ISTRAŽIVANJA

Da bi se opuštanje/relaksacija uspješno provodila neepho-dno je davati verbalne upute osabi s kmjom terapeut radi. Ali da bi uspjeh bio u potpunosti postignut potrebno je obratiti pažnju na samo okružje u kojem se seansa odvija, kao i na bo-ju glasa, intonaciju, pauze u davanju uputa.

Okruženje u kojem se terapijska seansa odvija mora biti ugodno, prozračno, temperatura mora biti oko 20°C, bez prevelike vlage, ali ni suhi zrak nije dobar, da nema neugednih mirisa, da rasvjeta nije prejaka, da je izolirana od buke i slićno.

Koristeći ova polazišta definirana je polazna hipoteza pre-ma kojoj kod osobe oštećena vida dovedene u stanje relaksacije; uz auditivne i olfaktorne stimulacije, a prema verbalnim upu-tama; dolazi do promjena negativnog emocionalnog doživljaja iazvanog potrebom učenja samostalnog kretanja.

---

4. METODE RADA

4.1. UZORAK ISPITANIKA

Istraživanjem je obuhvaćena jedna ispitanica u dobi od 34 godine. Dijagnoza je nepoznat virus koji je progresivno djelo-vao na gubitak vida; tako da je sljepoća nastupila oko dvanae-ste godine života.

U dobi ed 11 godina ispitanica je bila obuhvaćena progra-mom orjentacije i kretanja. To iskustvo je za nju bilo izrazito traumatsko i poslije je izbjegavala samostalno kretanje, nigdje van stana nije željela ostajati sama, a na pitanja o kretanju je burno reagirala sa izrazito jakim negativizmom. Kada su ju u par pokušaja prijatelji pokušavali nagovoriti da se samostalno kreće ili bi ju na minutu-dvi,je u restoranu ostavljali samu, rezultat je uvjek bio panićan strah, ukočenost, nemogućnest govora, osjećaj hladnoće, pojaćano znojenje, lupanje srca, pa čak i plać.

Iake je osjećala strah od kretanja ispitanica je izrazila želju da se samostalno kreće i na taj naćin postane samostalnija u svakodnevnom životu, a ujedno i oslobodi straha koji ju je veći dio života pratio.

---

4. 2. NAČIN PROVOĐENJA ISTRAŽIVANJA

Program je trajao tri tjedna, a obuhvaćao je 9 seansi koje su se provodile 3 puta tjedno (ponedjeljak, srijeda, petak). Seanse su trajaIe oko 45 minuta, a izvđene su netom prije peripatološkog programa.

Program seansi relaksacije odvijao se u za to posebno pripremljenoj- prostariji, koja je bila izolirana ed podražaja koji bi mogli izazvati distrakcije pažnje, kao na primjer: jaki zvukovi, neugodni mirisi, oscilacije u temperaturi i slično.

Svaka seansa relaksacije sastojala se od faze progresivne mišične relaksacije i faze vođene imaginacije. S tim da se u obe. dijela vodilo računa o disanju.

U obje faze primjenjen je utjecaj zvukava (šumova mora) i mirisa (bor), kako bi se pojačalo efekte relaksacije.

U prvoj fazi davane su upute za progresivnu mišičnu relaksaciju, dok se u drugoj fazi vođene imaginacije primjenjiva-la također uz verbalne upute na temu stvaranja slike/vizije ugodng mjesta.

---

4. 3. VARIJABLE ISTRAŽIVANJA

Opservacijom se prikupljalo podatke o fiziološkim karakteristikama koje je moguće opažati, na primjer; brzina disanja, motorički nemir, pojaćano znojenje i slično.

Da bi se registriralo emocionalni doživljaj bila su neop-hodna osobna iskustva ispitanice.

Metoda samoprocjene primjenjena je u svrhu mjerenja intenzi-teta napetosti koji osjećs. ispitanica prije, za vrijeme i nakon relaksacije koja je bila. provođena neposredno prije učenja, samostalnog kretanja, koje je za ispitanicu traumatsko iskustvo.

Ispitanica je morala odabrati jedan od odgovora koji joj je
ponuđen:
l. Osjećam jaku napetost.
2. Osjećam napetost.
3. Ne osjećam niti napetost, niti ugodu.
4. Osjećam se ugodno/opušteno.
5. Osjećam se jako ugodno (opušteno, smireno, lagano).

---

4. 4. MJERNI INSTRUMENTI

Prije početka programa ispitanica je intervjuirana upitni-kom vlastite izrade. Obuhvaćena su pitanja o dobi, spolu, dija-gnozi oštećenja vida, vremenu nastanka oštećenja vida, načinu obrazovanja, stupnju obrazovanja, zanimanju, prijašnjim isku-stvima u samostalnom kretanju, prijašnja učenja samostalnog kretanja, stav prema samostalnom kretanju osoba oštećena vida općenito i o osobnom kretanju, interesi, odnos prema raznim granama umjetnosti (glazbenoj, likovnoj, scenskoj), reagiranje na razne oblike zvučnih, olfatktornih i drugih podražaja; a s ciljem da se napravi spoj medija koji će najviše odgovarati afinitetima i karakteristikama, ispitanice.

U svrhu evaluacije testirano je stanje ispitanice na početku programa relaksacije. Potom su se testiranja, vršila prije svake seanse, između prve i druge faze seanne i nakon svake seanse. To je izvođeno opservacijom od strane ispitivača i samoprocje-nom ispitanice.

---

4. 5. METODE OBRADE PODATAKA

Podaci će biti analizirani na deskrriptivnoj osnovi.

---

5. REZULTATI RADA I DISKUSIJA

Prije pečetka prve seanse ispitanica je bila jako uznemirena i odbijala je surađivati sa peripatologom. Objasnili smo joj da ima pravo odustati keda god želi; to ju je donekle smirilo. Predloženo joj je da se napravi relaksacija iako ne želi raditi sa peripatolognm. Pristala je iako se nije doimala zadovoljnom. U tijeku prve faze relaksacije, ispitanica je dosta teško usmjera-vala pažnju na upute, često je uzdisala, nije mogla mirno ležati. Zbog toga smo odlučili produžiti fazu u kojoj smo radili disanje, to je dovelo do smirivanja disenja i motorike. Ispita-nica je svoje stanje opisivala i dalje kao izuzetno jaku napetost. Poslije faze vošdene imaginacije i sama je ostale iznenađena kako se osjeća bolje, iako i dalje osjeća. napetost. Zamjetila je da lakše diše, da ne osjeća neugodan bal u trbuhu, da više ne osjeća otkucaje srca. Na pitanje da razgovara sa peripatalogom je odgovrila da može, ali pod uvjetom da ako ne želi može odu-stati u svakom trenutku. Ispitanica je izrazila želju da i ako odustane od samostalnog kretanja nastavimo sa relaksacijema i vođenim imaginacijama, jer da se osjeća bolje.
Ispitanica se dogovorila sa peripatologom da će nastaviti učenje samostalnog kretanja. Prije seanse je osječala napetost, ali je bila puno manje nego prve seanse; nije bila moto-rički nemirna, a i disanje je bilo nornalno. U tijeku obje faze je dobro pratila upute, a disanje je bilo polako i smireno. Ispitanica je izjavila da se oajeća debro, ali pri pomisli na samostalno kretanje koje slijedi osjeti blagu napetost, ali ta napetost nije neugodna kao prije.

Prije početka treće seanse ispitanica je osjećala blagu napetost, a fizički je djelovala smireno. Poslije relaksacije se osjećala dobro, a nakon faze vođene irnaginacije je izjavila da se osjeća opušteno, da nema ni traga napetosti.

Gotovo identično su prošle 4 i 5 seansa.
Prije šeste seanse se osjećala dobro, ali. pri pomisli na samostalno kretanje je opisala laganu napetost, dok je na kraju seanse izjavila da se osjeća ugodno i opušteno.

U tijeku sedme seanse nije se primjetila promjena u odnosu na šestu seansu.

Prije 8 i 9 seanse je opisivala svoja iskustva sa učenja samostalnog kretanja; bila. je zadovoljna kako savladava program, a isto tako iznenađena da to i nije tako teško kako se njoj u početku činilo. Isto tako je napomenula da osjeća samo blgu ili gotovo nikakvu napetost, pa čak nije bila sigurna da li je to uopće i napetost. Nakon seansi se osjećala jako dobro, sama je izjavila da se tako dobro nije osjećala od djetinjstva.

Smatramo da je rezultat dobrog osjećanja posljedica programa relaksacije, ali i osjećaja samopouzdanja koji se javio kao posljedica sve uspješnijeg samostalnog kretanja. -

Iz rezultata je vidljivo da ,je program relaksacije i vođe-ne imaginacije djelovao na smanjenje napetosti, jer ispitanica nijedanput nije ostala u jednakom raspoloženju. Napetost se barem malo uspjela smanjiti.

REZULTATI ISTRAŽIVANJA

Seanse 1 2 3 4 5 6 7 8 9
ispitivanja 1 JN N N N N O O O O
2 JN O O O O O O U U
3 N U U U U U U JU JU

LEGENDA;

Ispitivanje
1 - prije seanse
2 - između prve i druge faze seanse
3 - poslije seanse
JN - Osjećam jaku napetost.
N - Osjećam aapetost.
O - Ne osjećam niti napetost, niti ugodu.
U - Osjećam se ugodno/opušteno.
JU - Osjećam se jako ugodno (opušteno, smireno, lagano).

---

6. VERIFIKACIJA HIPOTEZE

Rezultati istraživanja potvrđuju polaznu hipotezu istra-živanja da kod osobe oštećena vida dovedene u stanje relaksa-cije; uz auditivne i olfaktorne stimulacije, a prema verbalnim uputama; dolazi do promjene negativnog emocionalnmg doživljaja izazvanog potrebom učenja samostalnog kretanja.

---

7. ZAKLJUČAK

Iako rezultati pokazuju da je došlo do smnjenja napetosti, potrebna su detaljnija istraživanja da bi se provjerilo rezultate.

Rezultate je potrebno provjeriti na većem uzorku ispitanika. Ali bez obzira na mali uzorak rezultati pokazuju vrijednost relaksacije i vođjene imaginacije kao pomoćne metode peripatološkog programa.

Smatramo da bi u daljnjim. istraživanjima ovog problema trebalo obratiti veću pozornost na djelovanje olfaktornih i auditivnih podražaja kao pomoćnih metoda u procesu relaksacije i vođene imaginacije kod osobe oštećenoga vida.

---

8. LITERATURA

1. Ajduković, M. i D. (1994): Pomoć i samopomoć u skrbi za mentalno zdravlje pomagača. Društvo za psihološku pomoć, Zagreb.
2. Barath, A. i sur. (1996): Korak po korak do oporavka. Tipek, Zagreb.
3. Bunčić, K. i sur. (1994): Igrom do sebe. Alinea, Zagreb.
4. Chevalier, J., Gheerbrant, A. (1994): Rječnik simbola..
NZMH/Mladost, Zagreb.
5. Lindemann, H. (1991): Autogeni trening. Prosvjeta,
Zagreb.
6. Miharija, Ž., Leko Kolbah, A. (1994): Pomozimo djeci
stradaloj u ratu. Ministarstvo kulture i prosvjete, Zavod za
školstvo, Zagreb., Ured UNICBF-a u Zagrebu.
7. Mršić, V. (1995): Orijentacija i mobilitet u Hrvatskoj.
Obučavanje slijepih i slabovidnih za neovisno kretanje.
Hrvatska udruga za školovanje pasa vodića i mobilitet,
Zagreb.
8. Novosel-Kernic, M. (1991): Dijagnosticiranje u defekto-logiji
fakultet za defektologiju, Zagreb.
9. Petz, B. (z992): Psihologijski rječnik. Prosvjeta, Zagre
10.Prstaćić, M. i sur. (1987); Kreativna terapija kao
suportivrna metoda u postoperativnom liječenju žena
nakon mastekto-mije, Defektologija, 23, 2, 217 - 228.
11.Prstačić, M. (1989): Vođena imaginacija i transformacija
agresivnosti i depresivnosti, Defektologija, 25, 2, 173 -
184.
12.Prstačić, M. i sur. (1991): Posredni objekt u kreativnoj
terapiji djeteta sa malignim oboljenjem, Defektologija, 29,
l, 17 - 33.
13.Prstačić, M. i sur. (1991): Glazba, simbolizacija tijelom i
estetićka dimenzija u terapiji, Defektologija, 29, 2, 33 - 47.
14. Stančić, V. (1991): Oštećenja vida - biopsihosocijalni
aspekti, Školska. knjiga, Zagreb.
15. Ublažavanje i uklanjanje psiholoških posljedica rata,
Naputci, preporuke i istraživranja, (1993). Odsjek za
psihologiju, Filozofski fakultet, Zagreb., "Ratna" skripta. za
iskl:jučivo internu upotrebu.
16. Yesudian, S., Haich, E. (1996): Yoga + Šport. CiD,
Zagreb.
17. Zovko, G. (1994): Peripatologija I. Školske novine,
Zagreb

---

P R I L 0 Z I

UPITNIK

Opći podaci o ispitaniku:

1. Ime i prezime:
Spol:
3. Datum rođenja:

Stanje vida:

1, Dijagnoza:
sljepoća:
slabovidnost
2, Vrijeme nastan'ka oštećenja vida:

Naćin obrazovanja:

l. Predškolski odgoj:
a) redovni uvjeti.
b ) posebni uvjeti
c ) kombinirano
2, Osnovna škola:
a) redovni uvjeti
b) posebni uvjeti,
c ) kombinirano
Srednja škola:
redovni uvjeti
posebni uvjeti
kombinirano
Fakultet (koji):

Orjentacija i kretanje

1. Da li ste bili obuhvaćeni programom orjentacije i krretanja?
2. Kada?
Što ste naučili?
4. Da li ste se dosada samostalno kretali (pojasniti)?
5. Što mislite o samostalnom kretanju osoba oštećena vida?
6. Što mislite o tome da se vi samostlno krećete?

Interesi

Odnos prema raznim granama umjetnosti (pojasniti):
a) glazbenoj:
b) likovnoj:
c) seenskoj :
Imate li neki hobi i koji?

Reagiranje n. perceptivne podražaje:

1. Vizualno (za osobe sa ostatkom vida):
(koriste se kartice u bojama, mora se odabrati najdraža boja,
a boje su: žuta, narančasta., crvena, zelena, plava, ljubi-časta,
smeđa, bijela, siva., crna)
2. Auditivno:
(snimke raznih. zvukova iz prirode: valovi, kiša., vjetar, cvrkut ptica, dupini, i slično, odabrati najugodniji zvuk)
3. Olfaktorno:
(bočice s mirisima, izabrati najugodniji miris, a mirisi su: jasmin,
klinčić, bor, menta, ruža, ružmarin, limun, naranča)

Datum ispitivanja:
Ispitivač

_____________________________________________________

LIST ZA OPSERVACIJU

Opisati kakvo je motoričko stanje ispitanika; motorički nemir, disanje, djeluje li preplašeno, zhunjeno, dezorjentirano, kakav je govor i slično.

Prvo ispitivanje - prije seanse.

Drugo ispitivanje - između prve i druge faze seanse.

Treće ispitivanje - poslije seanse.

Datum ispitivanja:
Ispitivač

_____________________________________________________________

LIST ZA SAMOPR0CJENU ISPITANIKA

(Ispunjava ispitivač nakon što daje verlbalnu uputu ispitaniku)

Izaberite jedan od odgovora koji odgovara vašem trenutačnom osjećaju.
l. Osjaćam jaku nepetost.
2. Osjećam napetost.
3, Ne osjećam niti napetost, niti ugodu/ne mogu odrediti.
Osjećam se ugodno/opušteno.
Osjećam se jako ugodno (opušteno, smireno, lagano)

Prvo ispitivanje - prije seanse - upisati broj tvrdnje:

Drugo ispitivanje - između prve i druge faze seanse -upisati broj tvrdnje:

Treće ispitivanje - poslije seanse - upisati broj tvrdnje:

Datum ispitivanja:
Ispitivač:

________________________________________________________________

TEKST PROGRESIVNE MIŠIĆNE RELAKSACIJE

Legnite na leđa.
Osjećajte se udobno u ležećem položaju.
Zatvorite oči.
Dišite duboko i polagano izdišite.
Osjaćajte kako vam se kod disanja pomiče prsni koš i trbuh,
kako se dižu i spuštaju.
Usmjerite svsju pažnju na desnu ruku.
Desnom rukom snažno pritisnite o pod.
Osjetite kako desna ruka postaje tvrda i napeta.
Popustite pritisak desne ruke o pod i udahnite.
Osjetite kako desna ruka postaje meka i opuštena.
Sada usmjerite svoju pažnju na lijevu ruku.
Lijevom rukom snažno pritisnite o pod.
Osjetite kako lijeva ruka postaje tvrda i napeta.
Popustite pritisak lijeve ruke o pod i udahnite.
Osjetite kako lijeva ruka postaje meka i opuštena.
Usmjerite sada svoju pažnju na lice.
Počet ćemo sa čelem.
Skupite, stisnite obrve, kao da se mrštite.
Udahnite i dok izdišete opustite mišiće čela.
Čelo je opet postalo glatko i opušteno.
Udišući napnite mišiće očiju tako da stisnete oči.
Izdišući opustite stisak.
Udišući napnite mišiće čeljusti tako da čvrsto stisnete zube.
Izdišući opustite stisak.
Udišući pritisnite jezikom nepce.
Izdičući opustite jezik.
Napnite mišiće oko usana razvlačeći ih u osmijeh.
Izdišući opustite mišiće.
Usmjerite pažnju na rarnena.
Udišući podignite ramena.
Izdišući opustite ramena.
Udišući napnite prsne mišiće.
S izdisajem ih opustite i nestaje napetesti.
Sada usmjerite svoju pažnju na leđa.
Gurajući laktove unazad napnite leđne mišiće.
Vraćajući laktove opustite leđne mišiće.
Stegnite mišiće nogu i malo ih odignite od podloge.
Opustite mišiće nogu spuštajući ih na podlogu.
Položite dlanove na trbuh.
Osjećajte kako vam trbuh postaje topao.
Poležite ruke ponovno uz tijelo.
Osjetite cijelo tijelo.
Osjećajte toplinu, težinu, opuštenost.
Usmjerite se na disanje.
Dubako udahnite i izdahnite.
Promatrajte neko vrijeme kako vam se kod disanja kreću prsni koš i trbušni mišići.
Ostanite tako opušteni i uživajte u opuštenosti.

 ___________________________________________________________________________________

TEKST VOĐENE IMAGINACIJE NA TEMU UGODNOG MJESTA

Svu svoju pozornost usmjerite na disanje.
Duboko udahnite kroz nos.
Polako izdahnite kroz nos (ili usta).
Još jednom polako udahnite kroz nos.
Polako, polako izdahnite sav zrak.
Učinite to još jednom.
Polako i duboko udahnite zrak.
Polako izdahnite zrak.
Sada zamislite da se nalazite na veoma ugodnom mjestu.
Nemojte se naprezati, pustite da se to vaše mjesto samo od sebe pojavi.
To mjesto može postojati ili može biti mjesto iz vaše mašte.
Vi ste na tom ugodnom mjestu.
Opušteni ste...
Ugodno vam j e. . .
Uživate na tom predivnem mjestu.
Pokušajte uočiti što je sve oke vas.
Ćujete li zvukove?
Koje?
Osjećate li mirrise?
Da li je netko s vama.?
Lijepo vam j e. . .
Uživate u vašem Iijepem mjestu...
Budite još neko vrijeme na vašem ugodnom mjestu.
Kada osjetite potrebu polake se protegnite, pomaknite ruke i noge, otvorite oči.
Izbjegavajte nagle pokrete i polagano ustanite.