Rezultati ankete HOB 2001 o stanju upotrebe brajice

Uvod

Koliko slijepih osoba čita brajicu?

Ovo pitanje je prvo koje se postavlja svakome tko želi provesti istraživanje na području brajice. Ovaj osnovni podatak, kojim bi sve organizacije slijepih i za slijepe trebale svakodnevno baratati, niti je jednostavan, niti je dostupan kao što bi se na prvi pogled moglo zaključiti. Postavimo li, pak, jednostavnije pitanje: "Koliko ima slijepih osoba u RH?", uvidjeti ćemo kako niti na ovo pitanje nije lako odgovoriti. Teško je doći do nekog konkretnog i upotrebljivog broja za potrebu ovakvih istraživanja. Svatko iz državne uprave, a i drugih relevantnih institucija će nas za podatak o broju slijepih u RH uputiti u Hrvatski savez slijepih. Prema evidenciji članstva je krajem 2001 Hrvatski savez slijepih imao 5792 člana.
Pretpostavka je da su svi slijepi u Hrvatskoj članovi Saveza. No, što je s onim slijepima koji nisu članovi Saveza? To su svi oni koji se ili ne žele učlaniti u neku od udruga slijepih, ili ne znaju za postojanje takvih udruga. Možemo pretpostaviti i da onih koji znaju za udruge slijepih, ali se ne žele učlaniti niti u jednu ima vrlo malen broj. Pretpostavit, nadalje, možemo da osobe koje do sad nisu došle u doticaj s niti jednom udrugom, niti institucijom koja se bavi problematikom slijepih, nisu imale prilike naučiti brajicu. Dakako, ovo su samo pretpostavke. Zaboravimo na kratko one slijepe koji nisu članovi Saveza, i za trenutak uzmimo brojku od 5792 kao stvaran broj slijepih u Hrvatskoj. Na ovom mjesto moramo se prisjetiti definicije sljepoće: Zakonski slijepa osoba u RH jest ona kojoj je preostalo manje od 5% vida na boljem oku, ili osoba koja na boljem oku ima suženo vidno polje na manje od 5° oko fiksacijske točke (Stančić, 1991). Pitanje je da li osoba kojoj je ostalo do 5% vida, ili koja ima smanjeno vidno polje ipak može upotrebljavati pod nekim okolnostima crni tisak.

Isto tako, poznato je da je prije devedesetih godina definicija sljepoće bila šira od današnje, tako da su slijepe osobe bile i one koje su imale do 10% ostatka vida. S obzirom da Hrvatski savez slijepih nije izbacivao ranije primljene članove, u evidenciji takvi članovi i dalje postoje. Prema Schroeder (1994) "Podaci pokazuju da zakonski slijepe osobe koje imaju neutralan stav prema brajici imaju nekoliko sličnih karakteristika. Svi imaju određen ostatak vida, svi sebe opisuju kao videću osobu s poteškoćama vida, a ne kao slijepu osobu...".

Vidimo da među članstvom Hrvatskog saveza slijepih ima određen broj osoba koje zbog svog ostatka vida sebe ne percipiraju kao slijepu osobu, već kao videću s poteškoćama vida. Stoga i ne čudi da dio članstva želi koristiti brajicu. Kad ovu činjenicu uzmemo u obzir pitamo se koliko slijepih od ukupnog članstva ima toliko mali ostatak vida da bi morali pisati i čitati brajicu ukoliko žele biti pismeni. Na to je pitanje jednostavno odgovoriti. U koliko slijepa osoba ne može niti uz koje optičko pomagalo koristiti crni tisak, ona bi trebala koristiti brajicu. Dakle, da bismo došli do broja slijepih, potencijalnih ili stvarnih korisnika brajice, morali bismo svaku osobu podvrći ispitivanjima vida. Ova ispitivanja bi konkretno ciljala na testove čitanja i pisanja crnog tiska uz pomoć pomagala ili bez pomagala. Takvo istraživanje u RH još nije provedeno, tako da ćemo i na ovaj podatak morati pričekati.

---

 

Problem Brajice

Mnogi govore o smanjenju uporabe brajice u posljednje vrijeme, a takav pad stvarno je i zabilježen od strane nekih organizacija u svijetu (Schroeder, 1994.). Premda "Brajica = Neovisnost" u mnogo slučajeva (CNIB 2000.), čini se da je pad broja korisnika brajice sve veći. Da li je tome uzrok sve veći broj zvučnih pomagala za slijepe, ili sve manji broj slijepe djece zbog bolje prevencije u medinici, ili pak sve dulji životni vijek, pa shodno tome i sve veći broj kasnije oslijepljelih starijih osoba koje ne žele učiti brajicu, teško je iz ove perspektive zaključiti.

Usprkos do sad navedenim činjenicama, stručnjaci koji se bave slijepima često daju relativno točne procjene koristeći svoje iskustvo. Ove procjene se u nedostatku pravih, statističkih, podataka često koriste kao stvarni pokazatelji stanja. Stoga će se u ovom radu obrađivati samo procjene stručnjaka koji imaju iskustva u radu sa slijepima.

Zbog potrebe snimanja stanja uporabe brajice u Hrvatskoj, prošle je godine provedeno anketno ispitivanje, u kojem su sudjelovali aktivisti iz županijskih i gradskih udruga slijepih diljem RH, kao i djelatnici škola za slijepe. Ovo su osobe koje se dugi niz godina bave problematikom slijepih, te je za očekivati da će njihove procjene biti najbliže stvarnom stanju uporabe brajice u RH.

---

 

Metoda

Anketa je provedena u veljači 2001., u sklopu programa za Unapređivanje brajice Hrvatskog saveza slijepih, a u organizaciji Hrvatskog odbora za brajicu.

- Ispitanici su bili aktivisti županijskih i gradskih udruga slijepih diljem RH, te djelatnici škola za slijepe: Centar za odgoj i obrazovanje "Vinko Bek" u Zagrebu i u Osijeku.

- Odljev ispitanika

S obzirom na upotrijebljenu metodologiju, ispitanici nisu bili obvezni popuniti anketni list, već je popunjavanje ovisilo o njihovoj dobroj volji i želji za suradnjom. Ispunjen anketni list je od 25 županijskih i gradskih udruga vratilo 13 udruga. Od dvije škole za slijepe, anketni list je popunjen u jednoj školi - "Vinko Bek" u Zagrebu, i to posebno za korištenje brajice u srednjoj i osnovnoj školi. (Vidi prilog 3.)

- Anketni list sastavili su članovi Hrvatskog odbora za brajicu, a sastavljen je posebno za škole, a posebno za udruge slijepih. U stvari, ova anketa je sadržala dva različita anketna lista (vidi Prilog 1 i Prilog 2). Ispitanici su anketne listove ispunjavali po svojem nahođenju u okviru svojih organizacija, uz mogućnost konsultiranja sa svojim kolegama i stručnim osobama. Naputak za ispunjavanje glasio je:

"Brojke koje tražimo da upišete u anketni list su samo aproksimacije. Dakle, ne očekujemo da znate točan broj, ali smatramo da najbolje poznajete situaciju u svojoj organizaciji, te da će Vaše procjene biti najtočnije."

Popunjeni anketni list su ispitanici trebali vratiti u Hrvatski savez slijepih u roku od 30 dana nakon njegovog primitka.

---

 

Rezultati i rasprava

Anketa provedena u udrugama slijepih

Sažeti odgovori na pitanja iz ankete nalaze se u prilogu 3. To su ujedno i konačni rezultati ankete. Bruto rezultati broja osoba koje koriste brajicu vidljivi su iz Tablice 1 i Slike 1.

Tablica 1: Broj članova županijskih i gradskih udruga slijepih koji aktivno/pasivno koriste brajicu, kao i ukupan broj članova

Sjedište	Članova u udruzi	Korisnika brajice	Aktivno	Pasivno
Rijeka	509	79	25	54
Pula	319	25	7	18
Zagreb	1072	800	100	700
Čakovec	137	19	15	4
Osijek	405	52	20	32
Kutina	51	14	6	8
Krapina	171	25	7	8
Sisak	142	24	13	11
Virovitica	201	20	15	5
Koprivnica	175	17	11	6
Sl. Brod	236	23	11	12
Bjelovar	150	19	6	13
Split	511	45	22	23
Ukupno	3889	1162	258	894
Ako se izuzme Zagreb	2817	362	158	194

 

Kao što vidimo iz prikazanih podataka, čini se da u Zagrebačkoj županiji postoji daleko najveći broj slijepih koji što aktivno (N=100), što pasivno (N=700) rabe brajicu. To znači da 80% članova Zagrebačke županije poznaje brajicu, a oko 10% je i upotrebljava. Ovaj podatak zvuči logično ako se uzme u obzir da je na ovom području aktivna jedna od dvije škole za slijepe u Hrvatskoj. No, u Osijeku koji također ima školu za slijepe, takva tendencija ne postoji, gdje svega 12% (N=52) poznaje, a 8% članstva (N=32) rabi brajicu.

Kod ostalih udruga postotak članova korištenja brajice varira u rasponu od 8% u Splitu i Puli do 27% u Kutini. Prema ovim postocima, možemo vidjeti da što je veći broj članova udruge, to je teže procijeniti broj korisnika brajice. Za pretpostaviti je da će aktivisti Udruge slijepih grada Kutine poznavati svakog korisnika brajice poimence, te će njihove procjene biti egzaktne, dok će aktivisti udruga s većim brojem članova taj broj procjenjivati, i time biti podložni pogreškama procjene. Skloni smo ustvrditi, stoga, da je ovoliki nesrazmjer uporabe brajice u Zagrebu naspram drugih udruga slijepih artefakt pogreške u procjenama, radije nego tvrditi da je on uzrokovan boljim obrazovanjem članova Udruge slijepih Zagrebačke županije.

---

 

Ostala pitanja

Na pitanje: "Da li udruga podupire korištenje brajice?", samo dvije su odgovorile sa "NE", s time da pet udruga koje tvrde da podupiru, ne navode niti jednu aktivnost koja bi išla tome u prilog. To znači da samo šest udruga aktivnostima potiče korištenje brajice. Od tih šest: njih pet prima pisma članova na brajici, dvije organiziraju natjecanja s prosjekom od jedanaest natjecatelja, dvije organiziraju tečajeve opismenjivanja, a jedna promiče brajicu među videćima.

Ima sveukupno 39 slijepih korisnika računala sa brajevim retkom ili brajeve elektronske bilježnice, koji se nalaze u 7 od 13 udruga.

Na pitanje da li ima novo-oslijepljelih, koji su zainteresirani za učenje brajice, tri udruge su odgovorile sa "DA", ostalih deset sa "NE".

Samo pet udruga je dalo suvisle prijedloge za povećanje uporabe brajice. Od prijedloga za poboljšanje trenutnog stanja izdvajamo:

- Više knjiga za vježbanje primjerenih različitoj dobi
- Pismena komunikacija na brajici
- Kraći časopisi, publikacije, i sl.
- Organiziranje natjecanja na državnoj razini
- Organiziranje natjecanja literarnih radova na Brajici
- Organiziranje tečajeva
- Pokušati dopise među udrugama slati na brajici

Učenika, članova udruga u redovnim osnovnim školama ima: 51, od toga brajicu koristi 29, a poznaje njih 22.

Na pitanje tko poučava brajicu, odgovori su bili raznoliki. Od osoba koje to rade navode se: Nastavnici u školana, defektolozi, tiflopedagozi, i roditelji.

Prijedloge za promjenu stanja u školama dale su samo dvije udruge, a prijedlozi glase:
"Učlanjenje u knjižnicu i pretplata na časopise" i

---

 

Anketa provedena u školama slijepih

Podaci su dobiveni odvojeno za osnovnu i srednju školu (za rezultate vidi Prilog 3). Najveći problemi vezani uz uporabu brajice su nedostatan broj udžbenika na brajici, koji u osnovnoj školi iznosi 28+5 knjiga priručne literature u svih osam razreda. Od problema se još navodi i to da djeca u predškolskom periodu nemaju prilike se upoznati s brajicom, i tehnikama taktilnog čitanja i prepoznavanja slika.

U srednjoj školi postoji nešto više udžbenika na brajici nego u osnovnoj (20+17 odabranih naslova). No, i ovdje se kao prijedlog javlja potreba za većim brojem udžbenika na brajici. Zanimljiv podatak jest taj da učenici brajevim pismom učinkovito ovladaju u prosjeku tek u 3. ili 4. razredu osnovne škole, dok je kod videćih poznato da se to događa krajem 1. i početkom 2. razreda.

---

 

Zaključak

Anketno ispitivanje provedeno u udrugama slijepih diljem RH i u školama za slijepe imalo je odziv od oko 50%. Od 25 udruga odazvalo se i ispunjene ankete vratilo njih 13, dok od dvije škole u koje je anketa poslana, ista je popunjena samo u jednoj.

Rezultati ankete su procjene aktivista udruga, i djelatnika Centra za obrazovanje ŤVinko Bekť, Zagreb. Zbog toga, a i zbog karakteristika kvantitativnih podataka, nisu bile uputne, niti su provedene, ikakve statističke obrade dobivenih podataka.

Rezultati pokazuju da broj članova koji koristi brajicu u udrugama slijepih varira od 8 do 27% od ukupnog članstva. Od toga broja grubo 50% brajicu rabi aktivno, svakodnevno pišući i čitajući sadržaje na brajici, a 50% poznaje brajicu, ali je ne koristi svakodnevno.

Od prijedloga za povećanje broja korisnika brajice najčešće se navodi povećanje broja literature na brajici, pogotovo kratkih brošura i članaka. U školama se navodi potreba za većim brojem udžbenika na brajici.

---

 

Reference:

Schroeder, F.K. (1994), Braille Usage: Perspectives Of Legally Blind Adults and Policy Implications for School Administrators, doktorska disertacija, www.nfb.org/brusage.htm
CNIB (2000), The Importance of Braille Literacy, The Canadian National Institute for the Blind, http://www.cnib.ca/braille_information/importance.htm
Stančić, V. (1991), Oštećenja vida - biopsihosocijalni aspekti, Školska knjiga, Zagreb