SAVJETI

Vid je dar, čuvajte ga!
 
Osobe koje vide nerijetko ne mogu razumjeti koje je njihovo bogatstvo. Čovjek, čije su vidne sposobnosti umanjene, zna koliko ga to ograničava u svakodnevnom životu, koliko mu napora treba za svladavanje nekih vidnih zahtijeva. Danas kada smo okruženi s toliko tehnike koja iziskuje sve savršeniji vid, a u budućnosti ćemo biti još i više, moramo biti svjesni koliko je neophodno održavati i čuvati vid i činiti sve kako bi spriječili njegovo narušavanje

Kada se i kako vid razvija?
Od samog rođenja vid sazrijeva, postaje savršeniji, «raste» kao i dijete. U tom razvoju može biti ometen ili blokiran, a krajnji rezultat je uvijek slabovidnost ili sljepoća. Otežani razvoj vida može rezultirati i cjelovitim
zaostajanjem u motornom razvoju i savladavanju određenih vještina. Brigom za dijete, svakodnevnim praćenjem njegovog razvoja, redovitim kontrolama kod pedijatra i oftalmologa možemo spriječiti neželjene posljedice.

Što je važno znati?
Zbog boljeg praćenja djece, moramo znati koja je skupina više izložena riziku i kod koje postoji veća vjerojatnost oštećenja vida.
- Prerano rođena djeca, osobito djeca ispod 1500 gr, i duži boravak u inkubatoru. U toj grupi djece naglašen je problem razvoja premanturne retinopatije.
Zbog nezrelosti retine dolazi do patološke vaskularizacije i u kranjem stadiju do sljepoće. Redovite kontrole već od rodilišta kod oftalmologa i pedijatra znatno umanjuju mogućnost razvoja komplikacija. Pružaju mogućnost pravovremenog uočavanja početnih stadija poremećaja, te primjene odgovarajuće terapije.
- Nasljednost - obitelji u kojima je jedna ili nekoliko osoba s problemima vida bilo kojeg uzroka, moraju biti svjesne da njihovo dijete ima daleko veću šansu nasljeđivanja istih. Nasljeđuju se refrakcijske anomalije (kratkovidnost, dalekovidnost, astigmatizam). Rani pregledi vida takvog djeteta su neophodni.
Nasljedni mogu biti i katarakta - mrena, strabizam - «škiljenje», glaukom - povišeni očni tlak i niz drugih bolesti.
Ako imate spoznaje o bolesti u obitelji, obvezan je pregled oftalmologa u prvoj, a najkasnije u trećoj godini života djeteta.

Na što treba obratiti pozornost? Što vi kao roditelj možete uočiti?
U prvim tjednima, obzirom da djetetov vid nije još u cijelosti razvijen, ne možete biti sigurni kako i koliko dijete vidi. Tijekom mjeseci uočavamo prati li dijete osobe u bližoj okolini ili ne.
Sa godinu dana već možemo biti sigurni jesu li oči pravilno, centralno postavljene ili nepravilno «bježe». Ono što možete zamijetiti su sve promjene na vanjskim dijelovima oka. Obratite pozornost na:
vjeđe - otoci i promjena pigmenta, asimetrije oka, spuštenost jedne ili obje vjeđe.
očna jabučica - veličina, pokretljivost, nepravilno titranje.
titranje - «plesanje oka», tzv. nistagmus: nepravilno, nevoljko titranje oka, može biti vezano sa nizom drugih bolesti najčešće neuroloških, a pojavljuje se i u sklopu većeg broja sindroma i znak je oka koje slabo vidi, urođene mrene. Zahtijeva timski pristup i obradu.
zjenica - promatramo njenu veličinu, oblik, boja, i da li u zjeničnom otvoru postoji sivkasti odsjaj? OPREZ!! mrena - tumor??
velike oči - može biti prvi znak povišenog očnog tlaka, odnosno, kongenitalnog glaukoma.
Ako Vam se bilo što učini neobično, odvedite dijete na pregled oftalmologu.

Zašto naglašavamo važnost praćenja i pravovremenog otkrivanja ?
Otklanjanje uzroka koji ometaju pravilan razvoj vida je neophodno da bi krajnji rezultat po kvalitetu vida bio zadovoljavajući. Evo nekih primjera.
Rano otkrivanje mrene i njena operacija jedina su šansa da oko održi funkciju vida. Veliki postotak djece, a kasnije odraslih osoba u svijetu slijepo je «zahvaljujući» urođenoj mreni. Po nekim statistikama 15-20 % slijepe djece ima problem urođene mrene. Kongenitalna katarakta u velikom postotku povezana je sa većim stupnjem slabovidnosti - ambliopije. Uzroci mogu biti brojni: intrauterine infekcije različitim uzročnicima kao što su toxoplasma, rubela, citomegalovirus, herpessimplex virus. Učestalo se javlja katarakta udržena sa metaboličkim bolestima, sa sindromima (najpoznatiji su Downov sindrom, Turnerov sindrom), te sistemskim bolestima. Nasljednog je karaktera, nasljeđuje se autosomno dominantno i recesivno, a može biti i rezultat novih mutacija gena. Katarakta zahvaća jedno ili oba oka, leća može biti zamućena u cijelosti ili djelomično. Djelomično zamućenje leće dozvoljava ulazak svjetlosti u oko. Na taj način svjetlo kao poticajni faktor razvoja vida može vršiti svoju funkciju. Ako je leća u cijelosti zamućena, to znači da je oko u mraku i vid se ne razvija. Indicirana je rana operacija u prvim mjesecima života jer jedino rani operativni zahvat garantira određene vidne sposobnosti. Obzirom da je oko malo, zahvat je vrlo delikatan, iziskuje veliku spretnost operatera. Vrstu zahvata sa ili bez ugradnje leće, nakon odstranjenja urođene mrene, indicira sam operater. Nakon operativnog zahvata, kada nije moguće ugraditi intraokularnu leću, dijete nosi kontaktnu leću. Daljnji tijek rehabilitacije vida zahtijeva i agresivnu okluziju, odnosno nošenje flastera. Usprkos svim naporima, ponekad rezultat, odnosno vidna sposobnost, nije onakva kakvu bismo željeli.

Strabizam je motoričko - senzorička anomalija. Može se javiti rano, tijekom prve godine, te kasnije, tijekom djetinjstva od 3. do 5. godine. Ono što mi zamjećujemo je motorička anomalija koja se očituje kao nepravilan položaj oka (nepravilno centriranje odnosno "bježanje" oka). Sam problem je puno kompleksniji i liječenje iziskuje godine aktivnog tretmana kao što su nošenje naočala, flastera, vježbe na posebnim aparatima. Veliki broj slučajeva zahtijeva i operativni tretman. Operativni zahvati su ponekad i višestruki. Operacije se vrše na očnim mišićima. Kao i kod drugih anomalija, što ranije započnemo s liječenjem, ishod je bolji.

Refrakcijske anomalije su nasljednog karaktera. Rano otkrivanje, nošenje naočala, provođenje liječenja okluzijiom i na aparatima jedini je način borbe protiv slabovidnosti - ambliopije.

Važno je spoznati našu odgovornost u pravovremenom uočavanju promjena na oku djeteta te jedino pravovremenom i odgovarajućom intervencijom dobivamo željeni rezultat.

Autor:
Neda Striber, dr.med., specijalist oftalmolog
Klinika za dječje bolesti Zagreb

Portal:zdravlje.hr

______________________________________________________________________________________________________________

Higijena očiju
 
Oči imaju razvijen obrambeni mehanizam i tvari koje štite od nečistoća. Ako se upala razvije,to znači da je tih nečistoća bilo previše i oko ih nije moglo samo svladati
Prvo je pravilo u higijeni očiju - da ih ne dodirujemo nečistim predmetima. Ako u oko padne trunčica prašine, suze je uglavnom isperu u unutarnji očni kut gdje ne uzrokuje poteškoće. Ako smo nestrpljivi i oko trljamo, možemo uzrokovati oštećenje rožnice i upalu spojnice (konjunktive) koju treba liječiti. Ako je strano tijelo zabodeno u rožnicu ili unutarnju stranu kapka, neophodna je liječnička pomoć.

Drugo je pravilo: oči ne trljamo rukama! Nadalje, očima je škodljiv utjecaj dima cigarete ili dim koji se stvara izgaranjem raznih tvari. Isto je tako škodljiva i prašina. Iritirano oko pocrveni i reagira upalom.
Zdravo oko ne treba posebnu njegu. U umivanje obraza spada i umivanje očiju. Oči imaju razvijen obrambeni mehanizam i tvari koje štite od nečistoća. Ako se upala razvije, to znači da je tih nečistoća bilo previše i oko ih nije moglo samo svladati.

Kod dojenčadi je higijena očiju nešto drukčija. Mekanom krpicom ili vatom namočenom u kamilični čaj speremo zatvoreno oko od vanjskog prema unutarnjem očnom kutu.

Posebne preporuke za zaštitu očiju odnose se na ljude koji nose naočale. Neodržavanje njihove higijene (povremeno pranje u mlakoj vodi, s neutralnim sapunom) može biti razlogom upale oka jer se s nečistih naočala prljavština prenese u oko.
I šminka može biti izvor infekcije: zbog češćeg diranja oka tijekom mazanja i zbog onečišćenja kozmetičkog sredstva koje je odlično hranilište za bakterije. Stoga se preporuča redovito prati spužvice, štapiće i četkice za kozmetiku, redovito šiljiti olovke i kad nisu tupe (tako skidamo površinski sloj), pincetu za čupanje obrva dezinficirati alkoholom, uvijek koristiti samo vlastitu kozmetiku, a ako je došlo do upale s jakom sekrecijom, potrebno je zamijeniti kompletnu kozmetiku jer je i ona vjerojatno zagađena.

Posebnu pažnju o higijeni kozmetike trebaju voditi žene koje nose leće. Svaka osoba koja koristi leće zna kako s njima pravilno postupati. Prije stavljanja ili skidanja treba oprati ruke, leće prati, dezinficirati i čuvati u kontejneru s tekućinom za leće. Pogrešno je zaspati s lećama, jer se tijekom noći namnože bakterije u oku i izazovu upalu. Isto se tako ne smije zaboraviti navečer dezinficirati leće, jer ćemo ujutro sve bakterije vratiti u oko. Leće kojima je "istekao rok trajanja" treba zamijeniti novima jer stare lakše na sebe vežu nečistoću i teže se čiste.

Stariji ljudi često ispiru oči čajem od kamilice. On uvijek treba biti svježe skuhan i ohlađen. Komadić vate ili papirnatu maramicu treba preliti, a ne umočiti, zajedno s prstima, u čaj. Jednim potezom treba zapljusnuti jedno oko od nosa prema sljepoočnici, a zatim postupak ponoviti za drugo oko, s novom maramicom. Samo takav pravilan postupak jamči blagotvoran učinak kamilice.

Autor:
Suzana Janković, dr. med.
Portal: zdravlje.hr

____________________________________________________________________________________________________________

Oči i sunce
 
Posljedice pretjeranog izlaganja očiju suncu očituju se tek za puno godina i zato na oči trebamo misliti uvijek.

Posebnu pozornost treba posvetiti zaštiti očiju. Intenzivno izlaganje sunčevim zrakama može dovesti do opeklina vjeđa, spojnice oka (konjunktive) i rožnice, koje od topline mogu presušiti, ispucati, ljuštiti se i jako boljeti. Oko je u grču i ne može se otvoriti. Takvo stanje, srećom, uz mirovanje i kapanje kapi, prolazi za dan-dva. No, sunčeve zrake mogu nepovratno oštetiti unutrašnjost oka, leću i očnu pozadinu. Toga nismo svjesni jer oštećenja u dubini oka ne bole. Posljedice mogu biti zamućenje leće (katarakta) i propadanje vidnih stanica na očnoj pozadini, koje je trajno.
Stoga je na suncu neophodno zaštititi oči sunčanim naočalama. Jedini uvjet koji one moraju zadovoljavati jest da "stakla" imaju filtar koji ne dopušta prodiranje štetnih UV-zraka (do 400 nm valne duljine). Sve ostalo pitanje je izbora, ukusa i materijalne mogućnosti.

Danas postoje različiti materijali od kojih se bruse "stakla": ona mogu biti prava, tzv. mineralne leće ili od plastike. Nekada je strah od plastike bio opravdan, no danas je plastika tako kvalitetna da nema razlike u odnosu na staklo. Prednosti su joj što je lagana i teže se ošteti, a pri lomljenju se ne rasprsne u sitne komadiće kao staklo. Zatamnjenje može biti po potrebi 25-75%, obojenost različitim bojama, s dioptrijom ili bez nje. Od boja, oku je najugodnija siva (čisto siva, dimno siva, smeđe siva, zeleno siva). Postoje i stakla koja ne mijenjaju vanjske boje, a pogodna su za vozače.

Djeca sa sunčanim naočalama ne prate modu. I njima su naočale potrebne, iste kao i za odrasle, sa zaštitnim UV filtrom. Nemojte djeci kupovati naočale "na placi", plastične i
tamne, a bez filtra, jer će se zbog zatamnjenja njihova zjenica proširiti da ulovi više svjetla i time izravno otvoriti vrata za štetne sunčeve zrake, pri čemu imamo lažni osjećaj sigurnosti. Kod kupnje naočala potrebno je tražiti i deklaraciju u kojoj proizvođač navodi karakteristike stakala te garantira kvalitetu proizvoda.

POSLJEDICE PRETJERANOG IZLAGANJA OČIJU SUNCU OČITUJU SE TEK ZA PUNO GODINA I ZATO NA OČI TREBAMO MISLITI UVIJEK.

Autor:
Suzana Janković, dr. med.
«Pedeset savjeta za zdravlje»
Portal: zdravlje.hr