Standardna i kompjutorska brajica

Pod pojmom standardna brajica podrazumijeva se šestočkasta (ne šestotočkasta) brajica od 63 pisana i jednog nepisanog znaka (razmaka). Postoje različiti standardi ove brajice, a jedan od njih je i hrvatski. U brajici za hrvatski jezik koristi se 27 znakova za slova latinice, tri kratice za hrvatske glasove kojii se u latinici pišu dvama slovima (dž, lj i nj), 12 pravopisnih znakova (interpunkcija) te 7 specifičnih brajevih znakova (znak za veliko slovo, znak za velika slova, znak za mala slova, znak za arapske brojke, znak za strana pisma, znak za kosa slova i znak za dijakritičke znakove) Zbog malog broja znakova u šestočkastoj brajici isti se znak u različitim jezicima ili notacijama čita drukčije. Danas se u školama kao jedino pismo za slijepe uglavnom koristi ova brajica, a njome se tiskaju i gotovo sve publikacije za slijepe. Korištenjem nekih brajevih znakova kao predznaka broj znakova brajice se može značajno povećati što omogućava postojanje raznih notacija (glazbena, matematička, šahovska, elektrotehnička itd.)

Standardnu brajicu za hrvatski jezik stvorio je Vinko Bek, prvi hrvatski tiflopedagog. Ona je prvi puta izmijenjena 1951. godine kada su uvedeni novi brajevi znakovi za hrvatske glasovi č i dž koji su se dotada pisali isto kao latinična slova x i y. To je učinjeno na zahtjev UNESCO-a koji je u to vrijeme poduzeo akciju kodifikacije brajice u čitavom svijetu. Šezdesetih godina na saveznoj je razini osnovana komisija za izradu kratkopisa za hrvatski i srpski jezik koja je imala zadaću i unifikacije upotrebe brajice na području Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije. Kako se o većini problema nije moglo naći zajedničko rješenje, komisija se - bez posebnog rješenja o njenom raspuštanu - raspala, a Hrvatski savez slijepih osnovao je svoju Komisiju za primjenu i usavršavanje brajice. Ta je komisija izradila standarde za korištenje brajice u Hrvatskoj, izradila jedino ispravnu klasifikaciju znakova brajice, radila na usavršavanju kratkopisa, kodificirala oblikovanje u brajevim publikacijama, usvojila matematičku i glazbenu notaciju, fonetsku transkripciju, šahovsku notaciju. Također su u standardnoj brajici napravljene promjene u duhu vremena. Izmijenjeni su znakovi za pisanje navodnika i okruglih zagrada itd. Kad govorimo o ovoj komisiji svakako valja istaći da je veliku podršku njenom radu pružao tadašnji tajnik Hrvatskog saveza slijepih, na žalost pokojni prof. Ante Sedić. Njegovim odlaskom u mirovinu nastupaju olovne godine za rad na usavršavanju brajice - ukida se rad na kratkopisu, kratkopis se povlači iz svih savezovih publikacija, poništavaju se sva rješenja o izmjeni znakova standardne brajice za hrvatski jezik, a u zaborav padaju i sva rješenja do kojih se došlo dugotrajnim i mukotrpnim radom Komisije za primjenu i usavršavanje brajice. 1987., nakon smjenjivanja prof. Ivana Krznarića s dužnosti direktora Centra za odgoj i obrazovanje "Vinko Bek" u Zagrebu, isto se događa i u toj ustanovi. Do oživljavanja, doduše nekako mlitavog i beskrvnog, dolazi nakon formiranja Hrvatskog odbora za brajicu 1992. godine. Ovaj je odbor preširoko zasnovan, a u njegovom je sastavu podosta osoba koje ne razumiju probleme brajice.

Pod pojmom kompjutorska brajica misli se na osmotočkastu brajicu koja se, kako joj i ime kaže, sastoji od 8 točaka, a u njoj ima 255 pisanih i jedan nepisani znak (razmak). Broj 256 odgovara broju znakova u tablicama za osobna računala što znači da za svaki znak u takvoj tablici postoji samo jedan brajev znak. U kompjutorskoj brajici ne postoje nikakve kratice niti specifični brojevni znakovi, pa se malo latiničko a piše kao u šestočkastoj brajici, a veliko se A piše točkicama 17, dakle ne znakom za veliko slovo (točkice 46) i znakom za slovo a. Kao što ne postoji jedinstvena šestočkasta brajica za sve jezike, tako nema ni kompjutorske brajice koja bi se u istom obliku koristila u svim zemljama. Kako se u svakom jeziku polazi od rješenja u šestočkastoj brajici, ne postoji niti jedinstvena kompjutorska brajica za istu kodnu stranicu. Tako je npr. kompjutorska brajica za hrvatski ponešto drukčija od one za češki, poljski ili mađarski jezik mada svi oni u Windowsima koriste istu kodnu tablicu ANSI 1250. U Unicodeu, koji ima 65536 znakova, koristit će se rješenja iz svih tablica, a razumljivo je da će svaki brajev znak imati po 16 značenja. No to nije stvarni problem. Inače osmotočkasta brajica nije nastala tek nakon pojave osobnog računala. Ona se javila još prije drugog svjetskog rata, a bila je potrebna za izradu stenografije kako bi se tekst mogao što više skratiti.

Kompjutorska brajica za hrvatski jezik izrađena je u Udruženju za unapređivanje obrazovanja slijepih i slabovidnih osoba. Naime, ova je udruga prva započela s uvođenjem osobnog računala u život slijepih, pa je i normalno da se prva suočila s problemom kompjutorske brajice. Najprije su bile izrađene kompjutorska brajica za DOS - za kodne stranice ASCII 437 i ASCII 852. Prelaskom slijepih korisnika na radni sustav Windows izrađena je i kumpjutorska brajica za tablicu ANSI 1250. Tijekom primjene ovih tablica uvidjelo se da su neka od prvobitnih rješenja loša, pa su u konačnoj verziji izvršene neophodne izmjene. Odustalo se od kodne stranice za DOS ASCII 437, jer se ta kodna stranica više nigdje ne koristi za hrvatski jezik. Kompjutorsku brajicu za ASCI 852 i ANSI 1250 (najnovija verzija) usvojio je i Hrvatski odbor za brajici na svojoj sjednici od 17. listopada 2001. kao službene tablice za upotrebu u Hrvatskoj.

U hrvatskim školama za slijepe kompjutorska se brajica još ne koristi, mada - barem u Centru za odgoj i obrazovanje "Vinko Bek" iz Zagreba - za to postoji potrebna oprema, ali - kako izgleda - ne i potreba. S obzirom da se u svijetu razvijaju i posebne notacije na bazi osmotočkaste (kompjutorske) brajice - npr. za matematiku i glazbu, i mi ćemo se vrlo uskoro morati ozbiljnije pozabaviti ovim pitanjem. Osmotočkasta brajica pruža daleko veće mogućnosti za rješavanje mnogih problema koji se javljaju prilikom izrade posebnih brajevih notacija. U Hrvatskoj još nijedna knjiga nije objavljena na osmotočkastoj brajici.