STIPENDISTI
Vanja Rajić, iz Kutine, Hrvatski studiji u Zagrebu
Od samog rođenja imao sam velikih problema s vidom što je uvelike otežavalo moje školovanje. No, unatoč tome, uspješno sam završio Osnovnu školu u Popovači uz koju sam paralelno pohađao i Osnovnu glazbenu školu u Kutini gdje sam naučio svirati gitaru. Nakon završetka osnovne škole uspješno završavam opću gimnaziju „Tina Ujevića" u Kutini s vrlo dobrim uspjehom po redovnom programu unatoč savjetima „stručnih" savjetnika da me se uputi u školu za osobe s posebnim potrebama. Nakon završetka srednje škole, 2003. godine upisujem fakultet povijesti na Hrvatskim studijima u Zagrebu koji završavam u redovnom roku s vrlo dobrim uspjehom te upisujem doktorski studij povijesti na istom fakultetu 2009. godine koji trenutno pohađam.
Financijsko stanje obitelji je vrlo loše, živim samo s majkom koja od prihoda ima jedino invalidsku mirovinu, te ne moram ni napominjati da mi iznosom mirovine nije bila u mogućnosti financijski omogućiti školovanje i boravak u Zagrebu.
Zahvaljujući stipendiji Zaklade "Marko Brkić" za školovanje slijepih i slabovidnih osoba koju sam počeo primati na drugoj godini fakulteta moje školovanje je bilo ostvarivo i omogućeno, a moje daljnje školovanje na doktorskom studiju i dalje je potpomognuto istom stipendijom koja mi je trenutno jedini izvor prihoda zbog nemogućnosti pronalaska posla.
Gordan Radićiz Splita, Filozofski fakultet u Zagrebu
Iako sam relativno kasno upisao studije, vrlo sam dobar student druge
godine na Odsjeku za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Samostalan sam i neovisan o roditeljskoj pomoći iako od stalnih prihoda imam
samo 1250 kn naknade za osobnu invalidninu. Od rođenja sam visoko slabovidna
osoba s progresivnom dijagnozom koja se trenutno više može okarakterizirati
kao "praktična sljepoća" no to mi ne smeta pri studiranju, aktivnom i
produktivnom korištenju računalne tehnologije te još nekim hobijima poput
sviranja.
Stipendija zaklade "Marko Brkić" ublažit će mi jedan dio napora za
ostvarivanjem normalne egzistencije. Nadam se da će zaklada
prikupiti dovoljno sredstava za stipendiranje svih slijepih i slabovidnih
kolega. Nažalost, financijska potpora ne može riješiti sve probleme s
kojima se studenti s invaliditetom susreću na fakultetima, od nepristupačne
literature preko arhitektonskih barijera do slabo ili nikako
senzibiliziranih profesora ali bit će bolje. Svake godine sve više osoba s
raznim vrstama invaliditeta upisuje visoka učilišta a akademska zajednica
nas sve bolje i otvorenije prihvaća no još ćemo neko vrijeme morati
dokazivati svoju konkurentnost dobrim i kvalitetnim rezultatima. Iako mi ne
vidimo svijet, svijet vidi nas i potrudimo se da ta slika izgleda što
bolje.
Mijo Ćosić iz Osijeka, Filozofski fakultet u Osijeku
Jedini sam slijepi student na drugoj godini Filozofskog fakulteta u Osijeku, smijer povijest-filozofija.
Hrabro sam prihvatio izazov biti ravnopravan s drugim studentima unatoč mome hendikepu te sam kroz svoje školovanje uvijek nastojao biti primjer drugima.
Živim u obiteljskoj kući sa samohranom majkom, bez oca koji je 1990 stradao u prometnoj nesreći.
Svoje srednjoškolsko obrazovanje završio sam kao odličan učenik, dvostruki županiski
prvak iz povijesti te sam na državnoj razini osvoio peto i šesto mjesto te smatram kako sam dostojno prezentirao, prvenstveno sebe, a zatim svoju školu, grad i županiju.
Kao maturantu u «Prvoj privatnoj srednjoj školi s pravom javnosti u
Osijeku.Gaudeamus» u kojoj sam bio stipendist, proglašen sam za najboljeg maturanta
škole u izboru «Rotari kluba» koji mije među 18 najboljih maturanata grada Osijeka
dodjelio «Povelju uspješnosti».
Početkom Listopada 2009. Upisao sam 5. semestar studija povijesti i filozofije te se nadam kako ću, i u ovoj trećoj godini studija, uspijeti polućiti još bolje rezultate u nastojanju mene sama da se kroz ovaj studij, te u komunikaciji sa što većim brojem stručnih ljudi, čiji rad pokriva oblasti mog zanimanja, promatrajući ih te upijajući njihova iskustva, mogao što bolje pripremiti za zadaće koje me očekuju u budućoj poslovnoj karijeri i privatnom životu. Nadam se kako će mi i ova uspješna akademska godina biti još jedan poticaj kako u školovanju tako i u budućem životu u kojemu mi je cilj
samostalno zarađivati i živjeti život u kojemu se društvo neće djeliti na «mene» i sve
druge, već društvo u kojemu ću «ja» biti ravnopravan član koji će i sam svojim radom
pridonositi njegovu napretku.
