Tiskarska aktivnost na brajici

Prva knjiga koja je ugledala svjetlo dana bio je Ivkovićev Bonton 1973. godine izdan je prvi časopis na brajevom pismu koji od tada kontinuirano izlazi. Bila je to "Riječ slijepih". Zatim su slijedili i ostali časopisi : "Žena", "Šah" i "Mladost". Jedno vrijeme je na brajicu prepisivan i "Vjesnikov izbor" koji se prestao prepisivati kad se časopis ugasio na crnom tisku. Od 1976. godine izdaju se i pojedini udžbenici. Devedesetih godina, kada je izdavačka djelatnost na brajici bila najintenzivnija tiskara je raspolagala sa četiri mehanička stroja za izradu matrica i bilo je zaposleno ukupno devet radnika.

Od većih projekata ostvarenih u izdavačkoj djelatnosti na Brailleovom pismu spomenula bih Klaićev "Rječnik stranih riječi", "Bibliju" koja je izdana u suradnji sa Kristovom crkvom, izdanja iz Biblioteke "Šestotočka", te udžbenike iz matematike i kemije.

Počeci rada sa kompjutorima na brajevom pismu sežu u 1994. godinu, kada je gospodin Schandor Kormoci donirao Savezu slijepih Hrvatske jedan računalo, skener i elotajp. Tada smo prvi puta u stvarnosti vidjeli kako se tekst unijet u računalo pomoću skenera i kako se tekst iz računala može ispisati u brajevom obliku preko izlazne jedinice. Krajem te iste godine nabavljen je i prvi printer za brajevo pismo. 1995. godine izašla je prva knjiga na brajevom pismu tiskana pomoću kompjutorske tehnike. Bila je to knjiga Philla Bosmansa "Jednostavno, volim te". Od 1995. do 2000. godine postupno se kompjutorizirala Brajeva tiskara i tih godina paralelno su rađene knjige na matricama i na računalima. Početkom 2000. godine počeli smo izdavati prvi časopis na brajevom printeru. Bila je to "Mladost". Krajem 2000. godine nabavljen je prvi profesionalni brajev printer BRAILLO NORWEY model 400 serije II. Od tada se svi časopisi izdaju u računalnoj tehnici.

Trenutačno u Brajevoj tiskari raspolažemo sa šest računala, dva skenera, jedan printer za crni tisak, dva brajeva printera INDEKS na kojima se printaju knjige, jedan printer BRAILLO NORVEY na kojem printamo časopise.

Tekst koji se priprema za brajev otisak unosi se u računalo na dva načina: skeniranjem ili upisivanjem teksta preko tipkovnice. Skenirati se mogu samo tekstovi koji su napisani na kvalitetnom papiru i oni koji sadrže isključivo tekst. Svi tekstovi za koje je potrebna konverzija odnosno pretvaranje na neku od brajevih notacija (matematičku, kemijsku ili notno pismo, šahovska notacija) moraju se unositi ručno. Napomenula bi da od ove godine imamo i program za prepoznavanje brajice, tako da pomoću skenera možemo unositi u računalo i tekstove napisane Brailleovim pismom. Tekst unesen u računalo se zatim prilagođava brajevom pismu i formatu u kojem se printaju brajeve knjige odnosno časopisi. Maksimalan broj znakova koji stane u jedan redak (na širinu papira 28 cm, što je standardan format brajevih knjiga i časopisa) je 40. Za ilustraciju: na format papira A4 stane 30 brajevih znakova teksta u jedan redak.

Dakle, u drugoj fazi rada se ispravljaju greške, mijenjaju se znakovi koji se ne poklapaju na crnom tisku i na brajici i tekst se formatira na 40 znakova u jednom retku, odnosno manje, ovisno o formatu na koji će se otprintati tekst koji se obrađuje. Iza toga tekst ide na korekturu. Kod te korekture se uspoređuje brajev tekst sa crnim tiskom. Vidjevši čitač čita tekst na crnom tisku, a slijepi korektor prati tekst na brajevom pismu. Tekst na brajevom pismu prati se pomoću brajevog retka ili uz pomoć Bralle lite-a. Kod ove korekture slijepi korektor sam ispravlja nađene pogreške. Zatim se tekst vraća tiflografičaru koji numerira tekst vodeći računa o duljini papira na kojem će se tekst otisnuti. Časopisi se otiskuju na papir dužine 31,5 cm a tu stane 30 redaka brajevog teksta. Knjige se rade na dužini papira od 30 centimetara, odnosno 26 brajevih redaka teksta. Ako se pozabavimo jednostavnom matematikom izračunat ćemo da jedna stranica brajeve knjige sadrži 26 x 40 =1040 znakova a na papir formata A4 može se napisati 26 x 30 = 780 brajevih znakova. Kod brajevog pisma nemate mogućnost mijenjati veličinu slova i razmaka a ni izgled slova (npr. kosa ili podebljana slova). Kada je knjiga ispisana, original teksta obrađenog za potrebe brajevog otiska se sprema na CD tako da se u slučaju potrebe može napraviti nova kopija.

Ispisane lage knjiga idu na uvezivanje. Ali, budući da se radi o reljefnom pismu, i tu je potrebno voditi računa o nekoliko detalja. Buduća knjiga se ne smije obrezivati, budući da rezači stroj preša papir. Hrbat buduće knjige je potrebno povećati za visinu točkica. Što se postiže umetanjem letvica. Na kraju se gotova brajeva knjiga razlikuje od svoje sestre blizanke na crnom tisku brojem i veličinom svezaka. Tako na primjer Biblija, koju je većina od vas držala u rukama, u brajevom prijepisu ima 36 brajevih svezaka.

U Brajevom pismu se redovito tiskaju četiri časopisa:"Riječ slijepih", "Žena", "Mladost" i "Šah". Sami nazivi časopisa govore nam o tome kome su prvenstveno namijenjeni. U fazi pripreme za brajevo izdanje je i "Njemačko-Hrvatski rječnik" autorice Jasenke Kljaić. O tome koje će se knjige pripremiti za brajevo izdanje odlučuje Komisija.

Želim naglasiti da bez brajevog pisma nema pismenosti, a bez pismenosti nema obrazovanja i uključivanja slijepih u normalan život. Zato usprkos razvoju zvučnih tehnika, koje su naravno dobra došle, ne treba zanemariti ni Brajevo pismo. Dapače, mislim da treba poticati sve one koji su ga naučili da ga koriste, a one koji su kasnije oslijepjeli da ga nauče. Trebalo bi raditi i na izradi notacija za matematiku, fiziku, kemiju. Bez takvih notacija teško je prepisivati udžbenike i stručnu literaturu, a ne moram vam ni reći kako je nemoguće pratiti nastavu bez odgovarajućih udžbenika. Kod pripreme knjiga za izdavanje na Brailleovom pismu sigurno da bi se mogle u budućnosti napraviti neke promjene. Npr. prvi dio posla - unos teksta u računalo - bi mogli izbjeći ukoliko original knjige umjesto na papiru dobijemo na disketi ili CD-u.

Isto tako se izdanja koja se nude putem Interneta ili drugih računalnih mreža mogu čitati. Pomoću izlaznih jedinica prilagođenih slijepima: govorna jedinica ili brajev redak. Istina je da je brajev redak puno skuplji ali je nezamjenljiv za one kojima je posao takav da moraju precizno ovladati tekstom, kao na primjer prevoditelji ili korektori.

Kako je jedino Braillovo pismo znak pismenosti slijepog čovjeka, potrebno je motivirati one koji su brajicu naučili za vrijeme školovanja da ju i dalje koriste, te one koji su oslijepjeli kasnije da ju nauče i koriste. To bi mogli postići izdavanjem većeg broja knjiga iz lijepe i popularne književnosti. Dati ljudima mogućnost da čitaju, pa neka to bude i knjiga koja će ih opustiti, zabaviti ili možda samo uspavati.