Učenje brajevog pisma u kasnijoj dobi

Brajica je pismo koje slijepima omogućuje normalan život. To znači da se slijepi mogu obrazovati, biti ravnopravni na poslu i samostalniji u životu. Slijepa djeca obrazovanje počinju sa 7 godina kao i njihovi zdravi vršnjaci, te vrlo brzo usvajaju brajicu. Međutim, postoje osobe koje izgube vid kasnije. Ako im se tako što dogodi, ostaju nepismeni.

Prvi osjećaji koji se javljaju su izgubljenosti, nemoć i depresija. Takvom čovjeku potrebna je podrška bližnjih i okoline, ali i stručnjak koji će mu pomoći da se snađe u novo nastaloj situaciji. Treba ga što prije vratiti u normalan život, a dio tog života je svakako i pismenost. Brajicu je prilično jednostavno naučiti pisati, ali s čitanjem ide puno teže. Naime, treba puno pažnje posvetiti razvoju opipa. Vrijeme svladavanja čitanja ovisi o brojnim čimbenicima. To su: motivacija, upornost, inteligencija, obrazovanost itd. Budući da je u početku čitanje sporo, neki (50%) nakon obuke potpuno odustanu od upotrebe brajice (možda i zaborave), drugi (30%) se služe pomalo, ali ima i onih koji brajicu intenzivno koriste.

Tomu ima više razloga:

1. Mnogi ne osjećaju potrebu za čitanjem literature,
a dnevne novine im pročita netko iz okoline,
2. Puno se koriste knjige i časopisi u zvučnoj tehnici,
3. Pomoću govorne jedinice računala omogućuju dolaženje do podataka bez čitanja prstima.

Time ne želim reći ništa protiv stručne tehnike, ali želim naglasiti da brajica ima stanovite prednosti. Ona je slijepima nužna za čitanje notnih zapisa, učenje stranih jezika i vladanje njima, te bavljenje prirodnim znanostima (složeniji računi i formule iz matematike, fizike i kemije). Smatram da bi Udruge trebale kod kasnije oslijepljelih poticati učenje brajice na različite načine, napr. organiziranjem tečajeva i natjecanja popraćenih zabavnim, privlačnim sadržajima, tiskanjem zanimljivih brošura i. slično.

Međutim, one to ne čine.

Naime, u anketi, provedenoj, na pitanje potiču li se kasnije oslijepjele osobe na učenje brajice, dvije Udruge odgovorile su potvrdno, a deset niječno. Iz ove ankete proizlazi zaključak da je velik broj Udruga pasivan barem što se obrazovnog djelovanja tiče. Ima brajica i svoje nedostatke. Na primjer, teško je postići brzinu čitanja, knjige na brajici zauzimaju puno prostora, a njihovo tiskanje je skupo itd. No, bez obzira na to, brajica je slijepima neophodna.

Iz spomenute ankete nadalje bi se dalo naslutiti da se sve manje koristi brajica. Ipak, teško je vjerovati da će moderna tehnologija u skoroj budućnosti moći nadomjestit brajicu. Stoga bih na kraju preporučila da Udruge nastoje da njihovi novooslijepjeli članovi što prije svladaju brajicu i da aktiviraju mlade koji imaju puno ideja.